Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina

Nedovoljno dobar

     Od dana kada se mali princ vratio na svoj planet prošlo je puno vremena. Mali princ poželio je vidjeti svoje prijatelje s drugih planeta pa se spremio za novo putovanje – očistio je svoja dva djelatna vulkana i jedan ugašeni jer nikad se ne zna... Zalio je svoju ružu, no prije nego što je stavio stakleno zvono, ruža ga priupita:

- Kamo ćeš, moj mali prinče?

- Odoh posjetiti prijatelje s drugih planeta, zanima me kako su.

- Zar me opet ostavljaš? - razočarano ga priupita cvijet.

- Obećajem ti, brzo ću se vratiti. Neće me biti dan, dva.

- U redu. Valjda ću preživjeti.

Poklopivši cvijet zvonom, priđe svojoj ovci što ju je pilot nacrtao za nj. Pomiluje ju, nahrani i reče da ne dira cvijet. I odleti.

Posjetio je stanovnike asteroida 325, 326, 327, 328, 329 i 330. Išao je redom, kao i prošli put. Najprije je posjetio kralja, zatim oholicu, pa vinopiju, poslovnog čovjeka, pripaljivača i na kraju zemljopisca. Nijedan od njih nije se promijenio od posljednjeg posjeta. Svi su radili što i prije. Otputovavši s posljednjeg planeta, mali princ spazi još jedan planet. Planet je bio veličine njegovog planeta, ali crven. Na planetu su bili stolac, atlas, lampa i čovjek.

- Dobar dan! - pozdravi mali princ.

- Hej! Otkud ti na mojem planetu? - odgovori čovjek sjedeći na tlu.

- Što će ti ove stvari? - upita mali princ ignorirajući njegovo pitanje.

- Ove stvari? Stolac mi služi za sjedenje.

- Pa zašto onda ne sjediš na njemu? - prekine ga mali princ.

- Zato što nije dovoljno udoban kao onaj koji ima kralj.

- A čemu služi atlas? - nastavi ga ispitivati.

- Taj je atlas s mojeg planeta. Htio sam ga objaviti da ga cijeli svemir može vidjeti.

- Zašto nisi? - znatiželjno će mali princ.

- Jer nema zanimljivosti kao u zemljopisca.

- A lampa? Čemu ona služi?

- Nju ne koristim! - tužno odgovori čovjek.

- Zašto ju ne koristiš? - upita zbunjeni mali princ vidjevši da je na planetu prilično mračno.

- Ne radi baš najbolje. Htio bih imati lampu kakvu ima pripaljivač, dovoljno jaku da mi obasja cijeli planet.

- Čovječe, sve stvari koje posjeduješ mogu ti pomoći ako ih pravilno koristiš. - odvrati mu mali princ.

- Čemu i zašto kada im

a puno boljih? - nastavi čovjek nezadovoljno.

Na te riječ mali princ odustane i odleti kući.

- Taj je čovjek imao više dobra nego bilo koji na drugim planetima, no ništa mu nije bilo dovoljno dobro. - zamisli se mali princ nad ljudskom pohlepom putujući kući.

Laura Dunđer, 8. a

Sama

     Negdje, u zabačenom kutku svemira, nalazio se još jedan planet. Na planetu nije bilo ničeg, samo zid i djevojka. Ona je sjedila prekriženih nogu, naslonjena na zid i gledala ispred sebe. Kada se mali princ spustio na planet, pogledala ga je i slabo se nasmiješila.

- Dobar dan! Zašto sjediš ovdje? - upitao je mali princ.

- Dobar dan i tebi! Nemam što drugo raditi ovdje. Sama sam. - odgovori ona.

- A zašto si sama?

- Svi su otišli.

- Kamo su otišli? - znatiželjno upita princ.

- Ne znam... Daleko valjda. - odvrati djevojka.

- A zašto su otišli?

- Ni to ne znam. Možda im je bilo dosta mene. Vjerojatno. Nisam bila dovoljno dobar razlog da ostanu. - reče djevojka sa smiješkom i suzom u očima.

Mali princ zatim pogleda oko sebe. Sve što je vidio bila je praznina.

- Zašto je sve prazno?

- Jer su sve uzeli kada su otišli. Samo sam ja ostala.

- A sija li ovdje sunce?

- Sunce? Ni sunca odavno nema. Samo tama.

- Nema sunca?! - zaprepašteno upita princ.

- Zašto ga nema?

- Ne znam, ne sviđa mu se ovdje. Ne sviđam mu se ja.

- Ali zašto se nikome ne sviđaš?

- Jer sam ja ja.

Mali princ pogleda djevojku. Izgledala je umorno, kao cvijet koji je spreman uvenuti i pozdraviti se sa svime. Vidio je tugu u njezinim umornim očima. Potrči zato da je zagrli, a ona ga nježno primi u svoje ruke.                                                     

Ona mu zatim kaže:

- Pođi, nemoj ostati ovdje predugo. Ovo nije mjesto za dječaka poput tebe.

     On ustane, pogleda ju i mahne joj. Ona mu uzvrati. Mali princ uputi se kući. Putem je mislio na svoju ružu i kako je ona sada kada je ostala sama.

Dorotea Horvat, 8. a

A da je mali princ posjetio još koji planet...

     Mali princ i dalje je istraživao planete. Na svakom bi naučio nešto novo. Jedne se večeri vraćao s planeta Lunapark, na kojom se odlično zabavio, kada je primijetio nešto neobično.

     Ruža se nije, kao inače kada bi se mali princ vraćao kući, odjenula u svoju najraskošniju haljinu ni uredila. Znao je da nije najskromnija osoba koju je upoznao, ali nije mogao odoljeti njezinoj ljepoti. No te večeri ruža nije bila kao ostalih. Nije odjenula najraskošniju haljinu, bila je pognuta i tužna. Mali princ nije znao kako joj pomoći pa je odlučio otići u potragu za lijekom. Tragao je, tragao i naišao na planet čarobnjaka. Otišao je do njih i upitao ih imaju li lijek za njegovu ružu. Čarobnjak je tražio, ali bezuspješno. Uputio se dalje, a lijek nije pronalazio. Dani su prolazili, a ruža je bila sve tužnija. Mali princ je obišao sve planete, sve do jednog. U tami, na kraju svemira, postojao je planet na kojem žive čudovišta. Zbog ruže je odlučio riskirati i potražiti lijek na tom planetu. Bojao se, ali mislio je na svoju ružu i njezin lijek. U tami je opazio tračak svjetlosti za kojom je krenuo. Privlačila ga je, a onda je ugledao i dvorac. Ušao je u njega, a na tronu ugledao starca s dugačkom bradom i štapom u ruci. Prišao mu je i ispričao da traži lijek za svoju ružu. Stari mudrac mu odgovori:

- Slušaj, dijete, nekad nije potrebno tražiti na drugim planetima. Ponekad je dovoljno pogledati u sebe. Tražio si lijek na svim planetima, a lijek je cijelo vrijeme bio u tebi. Idi, vrati se svojoj ruži.

     Princ se vratio svojoj ruži, a putujući je shvatio da ruža nije bila bolesna. Bila je usamljena jer joj nije davao dovoljno pažnje i ljubavi. Ruža je trebala ljubav, a ne lijek.

Lana Grgić, 8. a                                        

A da je mali princ posjetio još koji planet...

U osmoj orbiti od Zemlje smjestio se mali planet neobičnog oblika i još neobičnijeg imena – Tenalp. Ako mu ime pročitate naopako, otkrit ćete kako zapravo piše planet. Njegov je oblik neobičan, poput jajeta.

Kao što mu i samo ime da naslutiti, na ovom je planetu sve naopako. Trava je plava, a more je zeleno. Danju se spava, a noću se radi. Ljudi na Tenalpu nemaju internet niti ga žele imati. Čuvši to, mali princ odlučio ga je posjetiti i otkriti još nešto o njemu. U trenutku kada je sletio na planet, bio je dan i morao je pričekati noć kako bi se netko od stanovnika probudio. Mali princ je čekao i napokon naišao na jednu djevojčicu dugih zlatno-srebrnih pletenica.

- Kakav je ovo planet? - zbunjeno upita mali princ djevojčicu. Djevojčica se osmjehne, pogleda ga te odgovori:

- Najljepši koji ćeš vidjeti, okrenut naopako, u svemu je poseban.

Mali princ nastavi zbunjeno gledati djevojčicu pa mu ona odgovori:

- Dođi, pokazat ću ti zašto je lijepo živjeti naopako.

Mali princ prihvati ponudu i krenu u obilazak. Drveće je na planetu bilo maleno, a biljke velike, slon je bio najmanji, a miš najstrašniji. Snijeg je bio topao, a more hladno. Djevojčica je s velikom ljubavlju pričala o svojem planetu, prijateljima i obitelji. Mali princ počne shvaćati kako je Tenalp lijep upravo zato jer je naopak.

- Prije nego što odem, imam još jedno pitanje. - kaže mali princ djevojčici.

- Zašto spavate danju, a budni ste noći?

Djevojčica pogleda u zeleno nebo i odgovori.

- Na ovom posebnom zelenom nebu noću su još posebnije zvijezde. Bila bi velika tuga kada ih ne bismo mogli vidjeti.

Ovaj odgovor uopće nije začudio malog princa jer kakav odgovor takav planet.

David Zadravec, 8. a  

A da je mali princ posjetio još koji planet...

Između trećeg i četvrtog planeta nalazio se jedan mali, čudan, kockasti planet. Na tom planetu nalazio se gamer koji je stalno sjedio za svojim računalom i igrao igrice. Kada je mali princ došao, gamer se iznenadio.

- Čovjek? Nisam vidio ljude već godinama. - reče gamer začuđeno.

- Godinama? - reče mali princ zbunjeno.

- Pa koliko tebi traje godina?

- Pa kao i tebi, valjda, 365 dana. - reče zbunjeno gamer gledajući u igricu.

- A joj! Mora da si usamljen, nemaš prijatelje oko sebe. - reče mali princ ožalošćeno.

- Ja da nemam prijatelje?! Pihhh! Kakva je to glupost? Imam ih na stotine.

- Stotine? Zbilja?! A gdje su? - upita znatiželjno mali princ.

- Na drugoj strani ekrana. Želiš li ih upoznati? - upita gamer.

- Ne bih, hvala, moram ići na druge planete. - odvrati mali princ i odmah se sjeti kako je sretan što ima pravog prijatelja kao što je ruža.

- Kakva su to prijateljstva ako si ne možete pružiti ruke ili osjetiti osobu pored sebe? Internet je čudno mjesto. - zaključi mali princ i nastavi sa svojim putovanjem.

Jure Marčinković, 8. a  

A da je mali princ posjetio još koji planet...

50 svjetlosnih godina od pripaljivačeva planeta nalazila se planeta crveno-smeđe boje toliko malena da su jedva dva čovjeka stala na nju. Na planetu su bila dva brata blizanca koji su se prije mnogo godina posvađali oko ruže koja je rasla u središtu planeta. Naime, jedan koji je proputovao mnoge planete tvrdio je da je ruža na planetu obična ruža. Bez obzira na to što nije vidio boje tvrdio je da je ruža narančasta. Drugi, koji je bio biolog, tvrdio je da je ruža posebna jer je u punom cvatu već desetljećima. On je vidio boje i uvjeravao je brata da je ruža crvena, ali prvi je ne znajući ništa o bojama tvrdio da je narančasta. Od toga dana oni ne razgovaraju. Već dugi niz godina nijedna riječ nije izgovorena na tom planetu. Sve do dolaska malog princa.

- Dobar dan!

- Dobar dan! - ljutito će blizanac.

- Zašto si ljut?

- Ljut sam na brata koji tvrdi da je ova ruža crvena.

- Što je to crvena? - začuđeno će mali princ.

- Crvena je boja!

- A što su boje?

- Lijep ti je šal.

- Što su boooje? - ponovi mali princ koji nikada nije odustajao od svojih pitanja.

- Boje su .... Pa znaš da ne znam kako pojasniti, ali ova je ruža narančasta.

- A zašto nisi s bratom?

- Zato što se pravi pametan, ja sam taj koji je pametan. Ja sam taj koji je proputovao svijet, a ne on.

Nakon minute šutnje, mali princ se uputi k drugom bratu.

- Pozdrav!

- Pozdrav! - zauzeto će drugi blizanac.

- Što radiš? - znatiželjno upita princ.

- Proučavam ptice.

- Zašto?

- Zato što me zanima kako lete.

- Ti nisi ljut kao tvoj brat?

- Nisam, siguran sam u ono što govorim. Ova je ruža posebna i crvene je boje.

- A zašto nisi s njim?

- Zato što je ljut na mene, a ja radim, ja nemam vremena za ljutnju jer radim, ne izležavam se poput njega.

- Kako to da on ne vidi boje?

- Ne vidi ih, ne zna što su.

- Razumijem. Ipak, griješite zato što ne razgovarate. Dođi.

Mali Princ povede brata bratu.

- Dugo se nismo vidjeli, pametnjakoviću.

- Nisam ja pametnjaković!

- Stanite, stanite. Otkrit ću vam koje je boje ruža.

- Koje? - u isti su glas obojica znatiželjno upitala.

- Ruža je narančasta.

Prvi brat ode ismijavajući drugoga.

- Kako, prinče? Ruža je crvena.

- Da, crvena je, ali s neznalicom ne valja raspravljati o bojama.

Marko Ćosić, 8. a