preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina

Novosti iz knjižnice

PIŠEM PRIČU, ČITAM PRIČU

Autor: Ivana Kosko, Ivana Budimčić, 1. 12. 2021.

U projekt Pišem priču, čitam priču ove smo se godine, kao jedna od osam škola, uključili na poziv knjižničarke Katarine Jukić, OŠ Vugrovec Kašina. Ona je projekt osmislila kako bi potaknula dječju kreativnost i maštu, komunikacijske vještine, jezične kompetencije i potaknula čitanje, a mi smo se u projekt uključili jer smatramo da je ovo pravi način kao širiti interes za priče, poticati čitanje i kreativno izražavanje naših učenika.

Projekt Pišem priču, čitam priču uključuje učenike predmetne nastave koji smišljaju i zapisuju priče i učenike razredne nastave čiji je zadatak priče slušati, o njima promišljati i na njih reagirati. Učenici literarne skupine pod vodstvom knjižničarke Ivane Budimčić osmisliti će priču za čitanje, a učenici 4. b i 2. a priče će slušati i na njih reagirati, nekad crtanjem, nekad pisanjem, a ponekad usmeno.

Do sada su učenicima pročitane dvije priče: Princeza Renata u koricama knjiga, Zore Mare Sikore, 7. C (OŠ Vugrovec-Kašina) i Knjižara tete Lilith, Zoe i Dee Himble, 8.a(OŠ brače Radić, Botinec).  Priče i reakcije naših učenika donosimo u nastavku ove vijesti.

 

Princeza Renata u koricama knjiga

ZORA MARA SIKORA, 7. C (OŠ Vugrovec-Kašina)

Jednom davno, a to davno bješe prije ravno 44 godine, rodila se princeza. Da, princeza, ali ne s tijarom na glavi i ružičastom haljinom koja je toliko stegnuta u struku da se u njoj ne može niti hodati. Ma kakvi! To je bila princeza koja se odijevala u svim mogućim bojama – a na glavi još nije bilo krune. Još ne. Ali…jednoga dana ju je pronašla.

Otvorila je vrata koja vode u svijet mašte! A ta vrata svi možemo otvoriti – jako je jednostavno! Dakle, Renata je, nestašna i mlada, na koricama knjige nacrtala kvaku. Odjednom, kvaka se zaista stvorila na koricama – prava kvaka, kao na ulaznim vratima! Priča ne bi bila zanimljiva da Renata nije pritisnula kvaku. Pa ju je stoga i pritisnula. I – fijuuuuuuu… Uletjela je u knjigu.

Ondje je sve bilo baš nekako šareno i – nestvarno! Renata se osvrnula oko sebe. I ugledala: zečeve, svih mogućih boja! „Haaaaa! Došla je!“ šaputali su. „Pozovite ih! Pozovite ih!“ Nije znala na koga su pritom mislili, ali je nije bilo niti briga. Otkrila je novi svijet! Nestvaran. Neobičan. Svijet knjiga! Svijet unutar svijeta! I tada je postala princeza…

„Oni“ koje su zečevi pozvali bili su likovi iz knjiga: Snjeguljica, Pepeljuga, Aladin, Mačak u čizmama, Pinokio… Ma svi likovi ikad izmišljeni i stavljeni u knjige između korica. Aladin i Gospodar lopova nosili su jastučić na kojemu se sjala – kruna. Zlatna, s rubinima, safirima, smaragdima, dijamantima i ametistima. Svi redom naklonili su se pritom Renati. Aladin i Gospodar lopova položiše joj krunu na glavu. „Ti si, Renato, postala vrataricom između svjetova i kraljicom Svijeta mašte!“ reče Alisa iz Zemlje čudesa. „Vladaj između svjetova i spasi nas od zaborava. Djeca više ne čitaju – pa mi možemo nestati! Molimo te, Renato, spasi nas!“ zavapiše Romeo i Julija uglas. „Obećavam da hoću! A sad odlazim u svoj svijet da vas odande spasim. Jer ne želim da nestanete. Dajem vam časnu maštolovsku riječ!“ „Hvala ti, velika hvala!“ zagrajaše likovi sa sviju strana. Renata je lako pronašla vrata i vratila se u svijet stvarnosti – koji joj se sada činio poprilično dosadnim.

I tako je Renata postala princeza. Krunu još nitko nije primijetio, jer nitko za to nije imao dovoljno mašte. A godine su prolazile, prolazile i prolazile… Renata je u međuvremenu našla i svoj poziv: postala je učiteljica! Čim smo se upoznale, primijetila sam krunu na njezinoj glavi. Ali čekala sam da se nađemo nasamo, pa da je tek onda upitam…  Kada je taj trenutak stigao, ispalila sam: „Profesorice, što to nosite na glavi?“ „Krunu mašte“, odgovori mi princeza. I zatim posegne u svoj ormar – i odande izvadi knjigu s kvakom!“ „Profesorice, to nije knjiga, to su… Vrata?!“ izletjelo mi je. „Točno! Otvori ih.“

I jesam. Ušla sam u neopisivo lijep svijet. Ruku pod ruku s princezom Renatom, šetala sam Svijetom. „Ti i ja smo dvoje ljudi koji nikad neće odrasti. Imamo jedinstvenu moć: Maštu. I zato možemo vidjeti „krunu“ i „vrata“. To će moći i ostala djeca – kad opet počnu čitati. Ovaj svijet može nestati. Ali neće – ja vjerujem u tebe.“ „I ja vjerujem u Vas!“ Renata se nasmiješi. I ja sam se nasmiješila.

I sad nemojte reći da lažem: Renata stvarno postoji! I baš je ta Renata poželjela da JA napišem ove retke – i da ih VI pročitate.

 Nakon čitanja ove priče naši su učenici oslikavali "vrata mašte" te su nam rekli:


Knjižara tete Lilith

Zoe i Dea Himble, 8. a (OŠ braće Radić, Botinec)

Školsko je zvono zazvonilo označavajući kraj školskog dana. Na brzinu sam oprala kistove i spremila sliku na platnu u kabinet profesorice likovnog. Torbu sam stavila preko ramena i s prijateljima izašla iz škole.

- Ideš u šoping centar s nama Maja? - pitala je moja prijateljica Sandra.

- Ne, hvala. Htjela bih otići u onu novu knjižaru u Tkalčićevoj - odgovorila sam.

- U redu. Vidimo se onda sutra - rekla je Sandra.

Mahnula sam i krenula do tramvajske stanice. Tramvajem sam se vozila desetak minuta. Sišla sam na Trgu bana Josipa Jelačića i počela se uspinjati. Hodala sam sve dok nisam ugledala izlog pun knjiga. Izgleda lijepo, pomislila sam i ušla. Knjižara je bila velika i staromodna. Uski hodnik vodio je do pulta od hrastovog drveta. S lijeve i desne strane protezale su se hrastove police pune prašnjavih knjiga. Iza pulta stajala je žena s kosom bijelom kao snijeg smotanom u raščupanu punđu. Nosila je tamno plavu haljinu s mnogo ukrasa te je na prsima imala zalijepljen papirić na kojem je pisalo Lilith. Njezino ime, pretpostavljala sam. U rukama je držala knjigu.

- Dobar dan - pozdravila sam.

- Oh, dobar dan, dobar dan - rekla je s puno entuzijazma. Odložila je knjigu i prišla mi.

- Mogu li ti ikako pomoći? - nježno me potapšala po leđima.

- Ne hvala, samo gledam - odvratila sam.

- U redu, samo me pozovi ako trebaš pomoć - vratila se iza pulta i pomazila crnog mačka kojeg sam tek sad primijetila kako leži na pultu.

Krenula sam hodati prolazima između polica. Pod je škripio pod mojim nogama. Na vrhovima polica pisao je žanr knjiga. Prošla sam poeziju i klasike i napokon stigla do mojeg najdražeg. Horora, trilera i krimića. Bili su tu Stephen King, R. L. Stine, Jo Nesbo i drugi poznati pisci. S police sam dohvatila novi roman Stephena Kinga “Institut”. Mogla bih uzeti tu knjigu, svi kažu da je dobra. Nastavila sam dalje s knjigom u ruci. Došla sam do kraja polica i primijetila stepenice. Počela sam se penjati. Slobodnom rukom primila sam se za drveni rukohvat i polako napredovala do vrha. Dvije galerije s policama bila su jedna nasuprot drugoj. Ovdje je bila fantazija i romantika. Mrzim romantiku, uvijek previše drame. Šetala sam tako dalje kroz redove knjiga, ali ni jedna nije privukla moju pozornost. Spustila sam se stepenicama u prizemlje i pozvonila po pozlaćenom zvoncu na pultu. Otvorila su se vrata sobe za osoblje i odmah je cijela knjižara zamirisala po toplom biskvitu i čaju od metvice. Lilith je izjurila iz sobe, iza nje isti onaj mačak koji je ležao na pultu. Mačak je s lakoćom skočio na pult i prišao mi, pogladila sam ga po glavi. Teta Lilith je znatiželjno pogledala hororac u mojoj ruci.

- To ćeš uzeti? - upitala je. Kimnula sam i odložila knjigu na pult. Uzela ju je i skenirala.

- Biskvit? - upitala je i pružila mi tanjur.

- Ne, hvala - odmahnula sam rukom. Slegnula je ramenima i sama uzela jedan.

- To će biti 69 kn - rekla je kad je progutala zalogaj. Izvadila sam 70 kn iz novčanika i pružila joj. Obrisala je mrvice s obraza svojim rukavom i uzela novčanice. Vratila mi je 1 kn i dala mi knjigu u platnenoj vrećici.

- Hvala i dođi nam opet - rekla je i osmjehnula se. Uzvratila sam joj osmijeh i izašla iz knjižare.

- Napokon je otišla - rekao je Jesper. Lilith je pomazila crnog mačka.

- Izgledala je kao draga djevojka.

Mačak je frknuo nosom.

- Tebi svi izgledaju kao da su dragi i onda se uvijek razočaraš - Jesper je skočio s pulta.

- Nadam se da će doći opet - uzdahnula je Lilith gledajući prema vratima knjižare.

 

Učenici 4. b nakon čitanja priče u zadatak su dobili napisati nastavak. Dobili smo puno zanimljivih nastavaka priče, a dva nama najdraža dijelimo s vama:

Nastavak 1. Dora Živković, OŠ „Stjepan Radić“, Božjakovina

Sutradan sam sa svojim prijateljicama otišla u šoping centar. Na povratku kući opet sam otišla u knjižaru. Tamo su me dočekali teta Lilith i Jasper.

- Dobar dan! – pozdravila sam.

- Dobar dan, dobar dan! – uskliknula je teta Lilith od sreće.

- Došla sam kupiti novu knjigu.

- Zar si već pročitala hororac?

- Jesam, bilo mi je baš zanimljivo čitati ga. – odgovorila sam.

Otišla sam do dijela sa hororcima. Kupila sam novu knjigu i izašla. Kad sam pogledala kroz prozor vidjela sam kako teta Lilith priča s nekim , ali tamo nije bilo nikoga osim onog crnog mačka koji je sjedio na pultu. Gledala sam još malo i onda sam uletjela. Teta Lilith se prepala, a crni mačak me nije skužio i nastavio je pričati.

- Znala sam! – vrisnula sam.

Jasper je brzo pobjegao. Teta Lilith mi je objasnila kako je mačka našla na ulici i da joj je Jasper pokazao tu knjižaru. Rekao joj je da su neke knjige začarane.

Odmah sam htjela vidjeti te knjige. Lilith mi je obećala da će mi ih pokazati sutra. Jedva sam čekala. Sutradan, odmah poslije škole otrčala sam u knjižaru, a teta Lilith mi ih je pokazala. Pitala sam smijem li posuditi neku od tih knjiga.

- Ne! – rekla  je.

- Ali zašto? – pitala sam.

- Zato što će se dogoditi zlo.

- Dobro. – rekla sam.

Maja je jučer vidjela da je teta Lilith ostavila otvoren prozor kad je otišla u grad. Bila je dovoljno mala da bi prošla kroz prozor. Našla je začarane knjige i kad je otvorila jednu od njih sve je bljesnulo. Maja se našla u bijeloj prostoriji i ondje je našla crnog mačka Jaspera. Mačak joj je rekao da može izaći, ali da ona neće moći ako se netko ne žrtvuje za nju. Maja je znala da godinama neće izaći iz knjige.

Kada je zaspala dogodilo se čudo i ona se probudila na podu knjižare. Mačak je bio tužan.

- Zašto si tužan? – pitala sam ga.

- Lilith se žrtvovala za tebe.

Kad samo to čula, otrčala sam sa suzom na obrazu. Sutra nakon škole otišla sam do Knjižare. Na putu sam srela mačka i on mi je rekao da sam ja nova vlasnica knjižare. Bila sam toliko sretna, a mačak je bio još sretniji jer je znao da neće ostati sam.

Prolazile su godine i dani. Mačak i ja postajali smo sve stariji i stariji, ali u srcu nam je i dalje bila teta Lilith.

 

Nastavak 2. Mihael Jančec, OŠ „Stjepan Radić“, Božjakovina

Maja se vratila u knjižaru jer je čitajući knjigu vidjela da na više mjesta nedostaju stranice. Bojala se što će reći teta Lilith. Ulazeći u knjižaru opet je zatekla Jaspera na pultu.

- Dobar dan! - rekla je tiho.

- Dobar dan! -  rekla je uzbuđeno teta Lilith.

- Što se dogodilo?

- Fale stranice… - samo je odvratila.

Teta Lilith uzela je knjigu iz Majine ruke i rekla: - Možda knjiga želi da je ovdje pročitaš.

Prstom je pokazala stol u kutu. Kraj njega je bio glomazni stolac. Maja je sjela na taj stolac i počela čitati. Sada su sve stranice bile na broju. Čitala je bez prestanka, nije ni okom trepnula. Zadubljena u knjigu, zaboravila je na vrijeme. Pitala je tetu Lilith koliko je sati, a ona se na sav glas nasmijala. Smijala se i nije Maju uopće primjećivala. Maja je došla bliže k njoj. Ona je pričala s mačkom Jasperom. Sva zbunjena Maja je pogledala na sat.

- Prošlo je samo 20 minuta od mog dolaska! Bože, kao da je prošla vječnost! – uzdahnula je.

- Što se događa?

Jasper se nasmiješio i rekao: - Dobrodošla u čarobni svijet!

Teta Lilith pogladila je Maju po kosi i prošaptala: - Od prvog trena znala sam da si prava ljubiteljica knjiga. Kad bi barem bilo još djece koja žele čitati! Teta Lilith pogleda sjetno po drvenim policama s knjigama.

Maja joj veselo kaže: - Dovest ću prijatelje. Ne trebaju stalno biti u šoping centrima!

Tako je Maja sljedeći dan dovela svoje prijateljice i svaka od njih je na svoj način upoznala čaroliju čitanja i knjiga.

 

 

 




VAŽNO!!!

ZA OSMAŠE

UPISI U PRVI RAZRED

POPIS UDŽBENIKA

RASPORED LEKTIRE

VRIJEME INFORMACIJA

Potvrda o školovanju

NATJEČAJI ZA POSAO

Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) radi pružanja boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Više informacija o tome možete pronaći u Pravilniku o zaštiti podataka.

POLITIKA PRIVATNOSTI

  

U školskoj godini 2023./2024. naša škola sudjeluje u dvogodišnjem međunarodnom Erasmus+ projektu ‘Solidarity is About Youth - SAY’/‘p.s. Pokreni solidarnost!’ koji se paralelno održava u Hrvatskoj, Španjolskoj, Sloveniji, Italiji, Francuskoj i Poljskoj. Cilj projekta je obogatiti nastavu građanskog odgoja i obrazovanja, a s učenicima obraditi teme solidarnosti, siromaštva, nejednakosti, diskriminacije, ljudskih prava te suvremene svjetske izazove i to kroz obradu fotografija i pisanje osvrta. Fotografije koje će učenici analizirati prednji su dio razglednice koju će poslati svojim sugrađanima, poput “poruka u boci” s ciljem pokretanja dijaloga o solidarnosti s lokalnom zajednicom - odgovorite im! Tijek projekta možete pratiti na: https://www.fraternity-card.eu/ U Hrvatskoj projekt vodi Centar za mirovne studije, a našoj školi koordinatorica je Ivana Kosko. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske Unije iz programa Erasmus+.

RASPORED ZVONA
JELOVNIK

Za pregled jelovnika klikni OVDJE.

Oglasna ploča

ZAHVALJUJEMO TVRTKI MONTING D.O.O. NA VELIKODUŠNOJ DONACIJI ZA

IZRADU SKULPTURE IGRA

U DVORIŠTU NAŠE ŠKOLE.

PROJEKTI
ZANIMLJIVOSTI
Crtice iz Lupoglava

CRTICE IZ LUPOGLAVA

Pročitajte radove naših malih novinara iz Lupoglava.

LISTA DOBRIH KNJIGA

Hrvatsko knjižničarsko društvo u suradnji s pedagozima, učiteljima i knjižničarima, svake godine izabire najbolje naslove za male knjigoljupce i njihove roditelje. Dosadašnje liste knjiga pogledajte OVDJE.

CMS za škole logo
Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina / Domaćinska 1, HR-10370 Božjakovina / os-stjepan-radic-bozjakovina.skole.hr / skola@os-stjepan-radic-bozjakovina.skole.hr
preskoči na navigaciju