preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina

Novosti iz knjižnice

Zaključen projekt Pišem priču, čitam priču

Autor: Ivana Kosko, Ivana Budimčić, 20. 5. 2022.

Kad smo se u rujnu ove godine odlučili prihvatiti rada na projektu Pišem priču, čitam priču znale smo da se upuštamo u zanimljivu avanturu, no nismo ni mogle zamisliti koliko će nam ta avantura donijeti krasnih darova.

            Projekt  je osmišljen kako bi razvijao dječju kreativnost i maštu, komunikacijske vještine, jezične kompetencije i potaknuo ih na čitanje. U projektu je sudjelovalo sedam škola s područja grada Zagreba i naša škola iz Zagrebačke županije. On je uključio učenike i učenice predmetne nastave koji su smišljali i zapisivali priče i učenike razredne nastave čiji je zadatak bio priče slušati, o njima promišljati i na njih reagirati, nekad crtanjem, nekad pisanjem, a ponekad usmeno.

         Svaku od prekrasnih i posve različitih priča koje su nastale unutar ovog projekta, svaka je škola obradila na svoj način te su autori imali priliku vidjeti kako njihova kreativnost potiče kreativnost drugih. Nadamo se da je svaki od njih dobio dodatnu motivaciju za daljnje pisanje. Svi su učenici razredne nastave uključeni u ovaj projekt dobili poticaj na izražavanje i priliku da shvate da pisanje dobrih i kvalitetnih priča nije rezervirano samo za odrasle, već da i učenici mogu pisati kvalitetne i poticajne priče. Sudeći po njihovim reakcijama na priče koje smo im predstavili uspjeli smo u svom naumu. Iako smo u startu projekt planirali provoditi samo u jednom razredu, bilo nam je žao ne podijeliti ove priče s većim brojem djece pa je tako u projektu sudjelovalo 70 učenika iz četiri razredna odjeljenja. O načinu rada u našoj školi možete pročitati na stranicama naše školske knjižnice, a kako su radile ostale škole pogledajte listajući digitalne knjige s kreativnim uratcima njihovih učenika.

Knjiga 1. listopad-prosinac

Knjiga 2. siječanj-travanj

         Kako je naša učenica Ivana Peh napisala priču „A gdje je ljubav?“ kojom završavamo aktivnosti unutar ovog projekta, pomislile smo da je to izvrsna prilika da ona i iz prve ruke vidi reakciju mlađih učenika na priču koju je smislila. Zato smo dogovorili književni susret s učenicima 4. razreda koji pohađaju izvannastavnu aktivnost Čitalica, pričalica. Ivana je priču pročitala učenicima te je uslijedio razgovor o njihovom doživljaju priče, o ljubavi i o pisanju, naravno. Kako bi naša mlada autorica dobila iskrenu reakciju učenika na njezinu priču, u početku smo im zatajili tko je priču napisao. Nakon čitanja priče uslijedio je živahan razgovor s mnoštvom pitanja i zanimljivih razmišljanja.

 Dojmove naših učenika, a i Ivaninu priču, donosimo u nastavku ove vijesti.

Osvrti na susret s Ivanom Peh

Bio je običan dan. Imala sam INA-u. Dobili smo lizalice, a u razred nam je ušla knjižničarka. Svi smo ustali i uzviknuli: „Dobar dan!“

 Knjižničarka je došla s učenicom Ivanom Peh. Kada se predstavila, učenica je krenula čitati priču o ljubavi. Priča mi se jako svidjela.

 Nakon čitanja priče krenula je oluja pitanja. Toliko se pitanja postavljalo da im nije bilo kraja, ali pitanja su bila zanimljiva kao i naši odgovori. Odjednom se knjižničarka ustala i rekla je da će zajedno s Ivanom otići po pisca priče koju smo slušali i o kojoj smo razgovarali. Nakon minute u razred se vratila… Ivana Peh, jer ona je napisala priču o ljubavi!  Ivana je učenica sedmog razreda naše škole i jako voli pisati sastavke, priče i pjesme. Na kraju smo se fotografirali s Ivanom. Ovaj sat i druženje neću nikada zaboraviti.

 

A.B.M.

Kad sam upoznala Ivanu Peh nisam znala da je tako maštovita. Ona nam je pročitala jednu poučnu priču o ljubavi jer je ljubav uistinu uvijek tu oko nas. Bila sam u šoku kad nam je otkrila da je ona napisala tu priču. Njezina me priča jako potaknula na razmišljanje. Ivana me potaknula da budem ustrajna i uporna u ostvarivanju onoga što želim i u čemu sam najbolja. Ivana, ja ti jako zahvaljujem na tvome posjetu. Nastavi pisati priče, romane, pjesme… I za kraj imam jednu želju. Želja mi je da objaviš svoju priču pa da se i ostala djeca, ali i odrasli, zaljube u nju i shvate da je ljubav svuda po svijetu.

K.B.

Jako mi se svidjelo slušati Ivaninu priču. Bila je jako zanimljiva i poučna. Ivana me potaknula da i ja pišem priče kao i ona.

T.F.

Draga Ivana, jako mi se svidjela tvoja priča o ljubavi. Sviđa mi se što si uporna i ne želiš odustati od pisanja priča i pjesama. Jako sam se razveselila kad sam saznala tko je autor ove priče. I ja bih jednom voljela postati autorica.

P.J.

U srijedu nam je u posjet došla mlada spisateljica Ivana. Pozvala ju je naša knjižničarka da nam pročita svoju priču.

Kad je Ivana ušla u razred i počela čitati, bila sam jako znatiželjna što će se dogoditi u priči. Kako se priči bližio kraj, bila sam uzbuđena jer sam iščekivala tko će pronaći rješenje za ljubav. Najbolji i najsmješniji  dio priče bio mi je kad je trgovac dao ljudima naočale jer je mislio da oni ne vide ljubav.

Na kraju našeg susreta svi smo pošli Ivani u zagrljaj i slikali se za uspomenu. Vjerujem da će mi taj sat i ta priča zauvijek ostati u sjećanju.

V.Š.

Meni se priča ova jako svidjela jer je bila neobična. Najbolji dio priče je trenutak kad trgovac koji radi u dućanu ljudima daje naočale kroz koje se vidi ljubav, ali njima sve ostaje isto. Bilo mi je jako ugodno s mladom spisateljicom Ivanom jer je jako draga i pametna. Nakon priče imala je i pametna pitanja za nas. Zanimalo ju je što je ljubav, koji je posao potreban da bi u svijetu bilo ljubavi i koje je boje ljubav? Za kraj želim reći da je Ivana kao mlada spisateljica napisala odličnu priču koju ne bi napisali ni neki odrasli.

J.D.

 

I za kraj donosimo i Ivanin osvrt na prvi književni susret gdje je ona bila autorica jer vjerujemo da će ih biti još.

Danas sam se družila da učenicima četvrtih razreda na njihovoj čitateljskoj skupini. Čitala sam im svoju priču A gdje je ljubav?. Slušati njihove dojmove bilo je nešto posebno. Bilo je tako zabavno to što su oni imali pitanja o mojoj priči na koja ni ja nisam znala odgovor i kako neki od njih primjećuju meni manje bitne detalje u priči, a nekima se opet sviđaju oni glavni dijelovi. Pitali su me zašto pišem i nisam znala odgovor na to pitanje.  Mislim da sada, nakon što sam čula njihova razmišljanja o mojoj priči znam zašto pišem: Pišem zato što želim podijeliti svoja razmišljanja s drugima kako bismo ponekad razmišljali o istim stvarima. Želim i čuti kako o istim temama razmišljaju čitatelji mojih priča.

 

A GDJE JE LJUBAV?

 

Osjetili ljudi hladno im postalo oko srca. Osjetili da su kiše hladnije, a oluje snažnije. Shvatili oni da cvijeće slabije cvjeta, a ptice ne pjevaju. Ni ljudi ne pjevaju. Ni ne pozdravljaju se više. Ne rukuju se. Ne smiju se. Shvatili ljudi da je nestala ljubav, a bez ljubavi je hladno i tišina je strašna, pa odluče spasiti što se spasiti da. Skupe se na trgu svoga velikog grada i stanu vijećati kako da vrate ljubav u svijet.

Javi se gradonačelnica: “Ne možemo više ovako! Ljubavi nema!”

Skupina mladih predloži: ”Hajdemo ukrasti ljubav, ukrast ćemo je i sebično je čuvati samo za sebe!”

Skupina starih reče: ”Hajdemo naći ljubav!”

A  naposljetku kaže djevojka, mlada i draga: ”Hajdemo stvoriti ljubav pomoću čarolije!”

Svidi se ljudima ta ideja, a, uostalom, to je bio i najprihvatljiviji prijedlog.

Pa se upute tako ljudi do čarobnjaka pa ga mole:

„Stvori ljubav među nama.“

 Čarobnjak uzme svoj čarobni štapić i čarobni šešir i čarobni prah i čarobnu knjigu, zažmiri pa reče: 

„Žao mi je, dobri moji, ali ne znam ni jednu čaroliju za ljubav.“ Utučeno je spustio glavu jer mislio je da zna sve čarolije.

Ražalostili se ljudi, okupili se u dvorištu, ispred čarobnjakove trokatnice i smišljaju što dalje. Ogledaju se oko sebe i jedni drugima u oči. Kako nije u ovom svijetu bilo puno nade, dio njih brzo je odustao i krenuo svojim drugim poslom. Dvorište cijelo u betonu, ali u jednoj pukotini izrastao cvijet. Nije to bio osobito lijep ni osobito velik cvijet, ali dao je jednom malom čovjeku ideju i on reče:

„Hajdemo do vrtlara! On će znati kako da uzgojimo ljubav.“

I krenu oni niz ulicu, niz livadu, do vrta najljepšeg i najzelenijeg u gradu u kojem su rasle najrazličitije i najposebnije biljke. Vrtlar kuću imao nije niti ju je htio, mislio je da ga zidovi ograničavaju. Živio je na stablu. Dozivali su ga dugo jer se nije baš veselio posjetima ljudi. Ljude nije volio, govorio je da su oni krivi što je tako malo očuvane prirode u svijetu. Napokon ga dozvali i krenuli ga moliti:

„Zasadi nam sjeme ljubavi, dobri vrtlaru.“

Vrtlar prebere svoje kutijice i vrećice sa sjemenjem, napravi jedan krug po vrtu, a onda se vrati.

„Sjeme ljubavi ne postoji u mom vrtu.“ Bio je tužan jer mislio je da ima sve biljke na svijetu.

Još tužniji, ljudi su spustili glave. Mnogi nisu više imali snage pa su odustali i krenuli kući. A ovi što su ostali tapšaju jedni druge po ramenima i smišljaju što dalje. Zabrinula se neka baka, koja je živjela u blizini, da nisu možda žedni i gladni tako dugo u potrazi, pa ih krene brojiti da vidi koliko krumpira treba skuhati. Tako se dosjeti:

„Matematičar će nam pomoći. On sigurno zna formulu za ljubav! Neka nas nauči.“

Razvesele se ljudi, osjete žeđ za znanjem i krenu pronaći matematičara koji je  živio daleko, daleko izvan grada jer mu je trebao mir za razmišljanje. Iako su već bili umorni od traženja, a put bio pun trnja i granja, bodrili se međusobno ljudi da je on sigurno najbolje rješenje.

Kad su stigli, matematičar je, naravno, razmišljao. Prije nego im je dopustio govoriti, morali su pričekati da izračuna formulu letenja. Ako zna kako letjeti, sigurno će znati kako voljeti, mislili su ljudi zadivljeno dok su čekali. Kada im dozvoli govoriti, oni rekoše:

„Trebamo formulu za ljubav. Svijet je postao hladno i tužno mjesto.“

Zamisli se matematičar i stade crtati po papiru. Crtao je piramide i kocke, pisao arapske brojeve i grčka slova za koja niste ni znali da postoje. Naposljetku reče:

„Jednadžba za ljubav ima nerješivu nepoznanicu. Ne znam formulu ljubavi.“

Bio je potišten i posramljen jer mislio je da sve formule zna.

Ljudi izgube nadu i rasplaču se. Grlili su jedni druge i brisali suze. Željeli su ljubav, a nisu znali kako da je nađu. Jedini koji se nisu toliko rastužili bili su zaigrani dječaci i vesele djevojčice. Oni su trčali oko stola i sa zanimanjem gledali posebne olovke kojima je Matematičar pisao. Matematičar to primjeti pa mu bude nekako drago. Kaže im on da odu do Trgovca da kupe takve olovke.

Načuo taj razgovor jedan čovjek pametan i mlad pa reče: “ Odvedimo djecu do Trgovca i kupimo tamo ljubav!”

I tako malena skupina ljudi što nije odustala od ljubavi, krene do Trgovca. Poznat je bio taj Trgovac, jer nije ih više u tom kraju bilo mnogo. Mnogi su od njih svoju sudbinu našli u stranim zemljama jer “ Tamo ima kruha!” ali ne i ovaj. On ih je dočekao sa osmijehom.

I izdvoji se jedna dama pa reče: “Dobri Trgovče, mi smo te došli moliti da nam prodaš malo ljubavi!”

Potvrdno se javi još jedan mladić: “ Da, da, molimo Vas, makar malo, samo šakicu!”

Iznenadi se Trgovac, razmisli pa im ponudi naočale kroz koje se vidi ljubav. A ljudi sretno stavili naočale i stali gledati oko sebe. Shvatili su ubrzo da je s naočalama ili bez njih sve isto. I naljutili se ljudi na Trgovca i vikali mu kako prodaje laži i kako oni nisu budale i kako ih pravi glupima. A trgovac im tada nježnim glasom (najljepšim glasom koji su ikad čuli) reče:

“Nije mi bila namjera praviti od vas budale. Prodao sam vam naočale samo zato što sam mislio da ste slabovidni kada ne vidite da u svima vama živi čarolija ljubavi. Čarolija koja raste kada gledate u vašu djecu, u vaše ulice, u šumarke i polja koja okružuju. U vama mladima sjeme je ljubavi koje raste, a ova djeca nepoznanica su u formuli ljubavi. Oni su tu da vas kad ništa ne vidite i ničemu se ne veselite, svojom ljubavlju podsjete da je ljubav posvuda. Toliko ste blagoslovljeni!”

Ljude tada ispunio neki sasvim novi osjećaj, kao da se nešto rađa u njima. Prvi put su vidjeli jedni druge na pravi način jer osjetili su ljubav jedni prema drugima. Naposljetku primiše se za ruke i krenu mirno kući. Odlučili su ljubav koju su osjetili, podijeliti sa svima, baš svima. I zakleli se tada ljudi da će voljeti zauvijek.

Ivana Peh, 7. c

učenica OŠ „Stjepan Radić“, Božjakovina

 

ŽIVOTOPIS

Ja sam Ivana Peh, učenica 7.c razreda. Volim plesati, čitati, štrikati i pisati. Pisati volim jer stalno zamišljam scenarije u glavi koji se vjerojatno nikad neće dogoditi, ali ih mogu uklopiti u priču ili pjesmu. Za sebe često kažem da sam „knjiški moljac“ jer sam takoreći stalno u knjižnici. Volim zvijezde jer mislim da one pričaju posebnu priču, isto kao i glazba. Priču „A gdje je ljubav“ sam napisala jer se bojim da će u ovom svijetu nestati ljubavi i da će svijet postati hladno mjesto. Još ne znam što u životu želim biti, ali znam da želim biti sretna.




VAŽNO!!!

ZA OSMAŠE

UPISI U PRVI RAZRED

POPIS UDŽBENIKA

RASPORED LEKTIRE

VRIJEME INFORMACIJA

Potvrda o školovanju

NATJEČAJI ZA POSAO

Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) radi pružanja boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Više informacija o tome možete pronaći u Pravilniku o zaštiti podataka.

POLITIKA PRIVATNOSTI

  

U školskoj godini 2023./2024. naša škola sudjeluje u dvogodišnjem međunarodnom Erasmus+ projektu ‘Solidarity is About Youth - SAY’/‘p.s. Pokreni solidarnost!’ koji se paralelno održava u Hrvatskoj, Španjolskoj, Sloveniji, Italiji, Francuskoj i Poljskoj. Cilj projekta je obogatiti nastavu građanskog odgoja i obrazovanja, a s učenicima obraditi teme solidarnosti, siromaštva, nejednakosti, diskriminacije, ljudskih prava te suvremene svjetske izazove i to kroz obradu fotografija i pisanje osvrta. Fotografije koje će učenici analizirati prednji su dio razglednice koju će poslati svojim sugrađanima, poput “poruka u boci” s ciljem pokretanja dijaloga o solidarnosti s lokalnom zajednicom - odgovorite im! Tijek projekta možete pratiti na: https://www.fraternity-card.eu/ U Hrvatskoj projekt vodi Centar za mirovne studije, a našoj školi koordinatorica je Ivana Kosko. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske Unije iz programa Erasmus+.

RASPORED ZVONA
JELOVNIK

Za pregled jelovnika klikni OVDJE.

Oglasna ploča

ZAHVALJUJEMO TVRTKI MONTING D.O.O. NA VELIKODUŠNOJ DONACIJI ZA

IZRADU SKULPTURE IGRA

U DVORIŠTU NAŠE ŠKOLE.

PROJEKTI
ZANIMLJIVOSTI
Crtice iz Lupoglava

CRTICE IZ LUPOGLAVA

Pročitajte radove naših malih novinara iz Lupoglava.

LISTA DOBRIH KNJIGA

Hrvatsko knjižničarsko društvo u suradnji s pedagozima, učiteljima i knjižničarima, svake godine izabire najbolje naslove za male knjigoljupce i njihove roditelje. Dosadašnje liste knjiga pogledajte OVDJE.

CMS za škole logo
Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina / Domaćinska 1, HR-10370 Božjakovina / os-stjepan-radic-bozjakovina.skole.hr / skola@os-stjepan-radic-bozjakovina.skole.hr
preskoči na navigaciju