Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina

JESEN

VJETAR PUŠE,

LIŠĆE NOSI,

KIŠA PADA,

ROSU KOSI.

PO POLJU

MAGLA PLEŠE,

NA KROVU

 VRABAC MALI

ZIMU SLUTI

I SAV SE TRESE.

                                    Ana Pivar, 8. b

BICIKL I JA

Bicikl i ja

kompića smo dva.

svugdje zajedno

jurimo i žurimo,

s prijateljima se vozimo.

Nama igre nikad dosta

i u igri očekujemo

novog gosta.

                                                                             Gabrijela Kolić, 8. b

MOJA LJUBAV

Srce me vuče

do tvoje kuće.

Tvoj pogled me grije,

Tvoje srce mi se smije.

Htjela bih ti reći,

no jako se bojim

da će nam prijateljstvo

brzo pobjeći.

Ne želim se kriti,

tvoja želim biti.

                                     Ana Pivar, 8. b

DOBROTA

Dobrota se ne kupuje,

dobrota se stvara.

Dobrota uzima,

al’ još više daje.

Dobrota vječno ostaje

i nikad iz mode ne nestaje.

Kad je čovjek dobar,

nije zavidan ni zloban.

Kad je čovjek dobar,

nije namršten ni oštar.

Dobrota je veliki čin,

ne gleda ni dobit ni profit.

Biti dobar znači biti mudar,

biti dobar znači biti drag;

Biti dobar znači u srcu i duši biti blag.

  Antonela Mandić, 6. a

TREBA ZNATI

Treba znati kako

ljubav širiti,

bližnjega zagrliti,

u prirodi uživati.

Treba znati kako

sreću pronaći,

komplimente dijeliti,

sitnicom drugog iznenaditi.

Treba znati kako

tugu izbrisati,

nepravdu ispraviti,

neuspjeh prihvatiti.

Treba znati kako

slobodan biti,

a drugoga ne uništiti

i sebičnost odbaciti.

Treba znati kako

svijet dobrotom osvojiti.

                                       Lea Tot, 8. b

LINA

              Pitate se tko je Lina. Lina je jedno slatko i jaaako musavo biće. To je pas moje prijateljice Manuele. Lina, Mea i ja slažemo se za pet. Moja Lina labrador je žutosmeđe boje. Zamislite, ima crvenu ogrlicu. U moj je život Lina ušla prije četiri godine. Kad smo tužne, ona nam priđe i pusu nam da. Uvijek nas oraspoloži. Kad nam je dosadno, odemo na polje , jurimo, leptire lovimo, lovice se igramo. Zimi se ubundamo i po snijegu valjamo. Voli se igrati i narančastu lopticu nam otimati. A dok šećemo, svojim lajanjem sve prolaznike pozdravlja. Obožava ne pasju, nego našu hranu.

              Bezbrižna je i draga. Kad bih samo ja mogla biti takva!

                                                                                                          Klara Vlašić, 6.b