2013-10-17 17:08:29

IVANA SALOPEK: UMIRANJE DANA

 

Umiranje dana

… I on prođe. Siže novi. U ovoj zemlji Monokiji pišu planove naših dana. Danas je došao Glorijin plan dana. Jučer je Junin dan prošao teško.

Kao u tvornici Djeda Mraza, patuljci rade cijeli posao. Samo što je ovdje gazda Bog. Vrti mnogo vjera i svaka mu daje drugačije ime.

Priča o Juninom danu. Jun je pisala cijelu godinu da bi jučer stigla predati svoj Dan. Njezin je zadatak bio da isplanira dan i da ga vodi. Isplanirala je dan iz snova. No na njezinu jednu, jadnu, prokletu žalost, došla je majka Karma i umiješala se u posao.

Sirota Jun… 1.6. i bio je proklet…

Prvo da objasnimo plan rada. Svaki Monoki dijete je Boga i Karme. Monoki čeka cijelu godinu na svoj dan. Cijelu godinu piše i smišlja kako će ga voditi i kako ćemo ga mi ljudi proživjeti. Već stotinama godinama, po rasporedu, svake godine isti Monokiji vode svoj poseban dan. Od Ponedjeljka do Nedjelje, svaki tjedan, svake godine. Ali kako svaki Monoki ima svoj dan, po njemu ima i ime. Za sva 52 tjedna, svih 12 mjeseci godišnje. Posebna imena su dobili tek oni kojima je dodijeljen 1. dan u mjesecu:

Siječanj – Jadra

Veljača – Flamina

Ožujak – Mass

Travanj – April

Svibanj – Maja

Lipanj – Jun

Srpanj – Jul

Kolovoz – Omer

Rujan – Srećko

Listopad – Oktavia

Studeni – Nemil

Prosinac – Diana

Imena Monokija za 1. dan njegovog mjeseca.

No pitanje je što Monokiji rade kad njihovih 24 sata slave završe? Naravno ako ih ne napadne munjen, ali zbunjen, ujak Deja Vu. Najbolje bi bilo da prvo započnemo dan.

„1.6.

Od ponoći do 5:23 h u Europi se još spava dok u dalekom Japanu već grade novi neboder. Još samo 10 sati i 37 minuta i Jun može na odmor od 3 dana. Sve je bilo savršeno do 15 h po hongkongškom vremenu. 4 prometne nesreće, i to samo u Japanu.

12:30 po londonskom vremenu.

Japan se sprema poći u san, u Rusiji su se zbila 13 samoubojstava i 16 prometnih nesreća, samo u jednom, malom dijelu. Starac u Norveškoj slavi, srušio je rekord u 83. godini, ulovio je najviše ribe, naposljetku je umro od epilepsije. Dječak u Srbiji pretučen je zbog 2 dinara, u Jeruzalemu su ubijene 103 osobe. U Pretoniji, na jugu Afrike, dva plemena ratuju. Bore se plesom. Na Madagaskaru ljudi kanibali gladuju. U Londonu je donesena već četvrta smrtna presuda. U Ljubljani se snima nova reklama, a troje je ostalo bez posla. U Trstu Hrvati kupuju, u Moskvi je štrajk liječnika.

14:45 po newyorškom vremenu.

U New Yorku, u Kineskoj četvrti, ubijena je obitelj, u Talijanskoj četvrti, pak kradu pizze. U  Philadelphiji se snima nova serija, a redatelja je ubila meksička mafija. Jun već hvata histerija. U Montevideu igraju nogometni turnir. U La Pazu grade novo naselje jer je dan prije to naselje bilo uništeno napadom medvjeda. U Meksiku pljačkaju draguljarnicu. U Los Angelesu je premijera novog filma. No, od sve te strahote samo još iz Toronta u Kanadi stiže vesela vijest da su se davno posvađani otac i sin pomirili i da je u Ottawi proglašena nova američka pobjednica u slovkanju.“ Junin se grozan dan približio kraju. Ništa od ovog nije bilo upisano u njenom planu za dan iz snova.

To je živa istina. Bez obzira na vremensku razliku, kasno su se posljednje stvari dogodile. Sve ovo ispisao je Monoki svjedok. Svaki Monoki dan, poput Jun, ima jednog. To je dan. Dan se piše. I onda ga, napisanog, vode u ložnicu, na mjesto gdje dan… nestaje. Dan umire. Mjesto gdje ga Bog smjesti. Na mjesto gdje se dani pamte. Ili na mjesto gdje Bog ni u snu ne želi da se ponove. One koje Bog želi sačuvati daje u ruke Ujaka, koji ih sahrani u miran i tih grob. A one koji nisu te sreće i Bog ne želi da se ponove, majka Karma pošalje u pravi pakao. Spali ih i izbičuje odgovornog. Jun se nije posrećilo. Takav je protokol. Ona je propatila, no i dalje je izvršavala posao.

Sve Monokije sustigne Karma barem deset puta u njihovom životu. Poslije tih deset puta na svakom Monokiju, oni će umrijeti i doći će Smak svijeta. No prije toga, uvijek se budi neki novi Dan i stalno neki Monoki izvršava svoju misiju. Ne smijemo ih podcijeniti jer… Nestali bi. Baš kao i Dū, 29. veljače.

 


Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina