Krenuli smo rano ujutro, 19. svibnja 2015. godine. Put je trajao oko dva sata. Dočekali su nas vodiči koji su nam pričali kako je Ogulin dobio ime, što sve ima u Ogulinu i još puno toga. Tamo smo vidjeli planinu Klek na kojoj za olujnih noći sve vještice svijeta rade feštu, na kojoj nikad nije tišina. Onda su nas odveli u muzej. U muzeju smo vidjeli stare fotografije i stari namještaj, a najzanimljivije je bilo to što je muzej u davno doba bio i zatvor. Nakon toga otišli smo do Đulinog ponora. Čuli smo legendu o tome kako je nastao Đulin ponor i slikali smo se. Kad smo bili pri kraju posjeta neki su kupili suvenire. Poslije toga išli smo u crkvu i tamo malo pričali. Zatim smo sjeli u autobuse i krenuli prema restoranu. U restoranu su nas posebno razveselile palačinke. Uslijedilo je natjecanje za vozačke dozvole za letenje na metli, a naučili smo i vještičju himnu. Na kraju je nekoliko učenika napravilo kratku predstavu. Oni koji nisu glumili kupili su sladoled i gledali predstavu. Kad je predstava završila išli smo u Ivaninu kuću bajke. Tamo smo gledali crtić, a ondje je bilo i čarobno zrcalo-duh koje nam je govorilo kakvi smo i koju čarobnu moć imamo. Jedna od zabavnih moći koje smo imali jest moć da kuhamo patuljcima. Dva stabla su nam pričala priče. Na zidovima su bili tableti i mogli smo igrati igre na njima. Mali televizor prikazivao je bajke Ivane Brlić-Mažuranić. Tako smo se dobro zabavljali da nismo ni primijetili da je padala kiša. Povratak kući bio je zabavan i lijep.

Lea Popovski 3.b     

Anamarija Jagač, 3. b

Laura Čolić, 3. a