Događanje je bilo nalik sajmu. Sudionici su obilazili „matematičke stanice“ i odabirali aktivnosti u kojima žele sudjelovati. Materijali s detaljnim uputama o dostupnim aktivnostima  i zadacima mogli su se naći na svakoj stanici, a „dežurni matematičari“ (profesor matematike i/ili učenik) pomagali su pri njihovoj provedbi. Svaki je sudionik na početku dobio „putovnicu“ u koju je skupljao potpise koje bi dobio nakon uspješno završene aktivnosti. Bilo je čak 15 igara, što znači 15 mogućih potpisa. Potpisi su bili važni jer se za određen broj potpisa mogla dobiti nagrada. To je na početku potaknulo učenike da sudjeluju i probudilo natjecateljski duh. Svi su bili više nego oduševljeni. Bilo im je zabavno na takav način „učiti“ matematiku.  Neke od igara bile su: sudoku, igra Mice, matematičko nestajanje, trikovi s kartama i brojne druge. Učenicima, ali i nastavnicima, bilo je ovo nezaboravno iskustvo i veliki broj učenika bi htio ovakvo nešto ponoviti.