Za provedbu istraživanja koristili smo metodu fokus grupe, koja se pokazala iznimno korisnom za prikupljanje osobnih iskustava učenika. Fokus grupa je oblik kvalitativnog istraživanja u kojem se manja skupina sudionika (u ovom slučaju učenika petih razreda) okuplja radi vođenog razgovora o određenoj temi. Razgovor se odvija u opuštenoj atmosferi, a moderator (pedagog ili student pedagogije) postavlja otvorena pitanja kako bi potaknuo učenike na slobodno izražavanje mišljenja, osjećaja i prijedloga. Ova metoda omogućuje dublje razumijevanje stavova učenika, prepoznavanje zajedničkih obrazaca ponašanja te uočavanje specifičnih izazova s kojima se susreću tijekom prijelaza iz razredne u predmetnu nastavu. Učenike smo okupili i s njima razgovarali početkom drugog polugodišta, a prije provođenja intervjua im je objašnjena svrha istraživanja i zajamčena povjerljivost njihovih odgovora.

Rezultati i rasprave:

1. Snalaženje u novom okruženju

Prvo istraživačko pitanje na koje smo pokušali dati odgovor glasi: Kako se učenici snalaze u novom prostornom okruženju i drugačijoj organizaciji nastave?

• Prvi tjedan nastave, većina učenika opisuje stresnim zbog novog rasporeda, novih učionica, upoznavanja s učiteljima i novim razrednim kolegama.
• Jedan dio učenika to razdoblje opisuje kao izazovno, ali im učenje i novi predmeti s odmakom godine predstavljaju veći stres.
• Učenici naglašavaju kako su prelaskom u peti razred, i kreiranjem novih razrednih odjela, izgubili dio starih prijatelja.
• Navode kako im je trebalo otprilike mjesec dana prilagodbe dok se međusobno nisu upoznali.
• Većina učenika ne smatra „miješanje“ razreda lošim i u tome vide priliku za upoznavanje novih prijatelja.
• Na pitanje o snalaženju u novim prostorima i učionicama (svaki predmet ima svoju učionicu), učenici odgovaraju kako im takav način rada više odgovara jer se između satova mogu prošetati i protegnuti te im je manje monotono.
• Navode i kako se dio učenika još uvijek zabuni i ode u pogrešnu učionicu, ali da su im prilagodba i snalaženje uvelike ovisili o razrednicima i o tome jesu li im pokazali učionice i napravili popis.

U ovom bloku pitanja, posebno smo ispitivali i prilagodbu učenika koji su pridošli iz PŠ Lupoglav na novi prostor. Oni navode sljedeće:

• Trebalo im je malo više vremena da upoznaju prostor i djelatnike škole, ali su se osjećali ugodno.
• S obzirom na to da su formirani „novi“ razredni odjeli, većina se učenika morala međusobno upoznavati pa se nisu osjećali drugačije.
• Učenici također navode kako su pojedini razrednici i predmetni učitelji u prvim tjednima nastave organizirali određene oblike vršnjačke podrške za učenike iz područne škole pa su tako pojedini učenici iz matične škole vodili učenike po zgradi, pomagali im u snalaženju u knjižnici i slično.

2. Prilagodba većem broju predmeta i obveza

Drugo istraživačko pitanje je glasilo: Kako se učenici prilagođavaju povećanom broju predmeta i obveza u predmetnoj nastavi?

U ovom bloku pitanja smo dobili najbrojnije odgovore učenika:

• Svi učenici tvrde kako prelaskom iz razredne u predmetnu nastavu trebaju više učiti te da su češće pod stresom i više brinu o školskim obvezama.
• Na pitanje vezano uz težinu i prepoznavanje svrhe novih predmeta, učenici daju različite odgovore. Jedan dio učenika tvrdi kako im se sviđaju novi predmeti („zanima me geografija“, „sviđa mi se što na tehničkom radimo nešto praktično rukama“, „zanima me što je bilo prije“), dok dio učenika izražava nezadovoljstvo vezano uz neke predmete i njihove sadržaje („ne volim tehnički jer nisam baš spretan s izrađivanjem stvari“, „ne sviđa mi se povijest jer me ne zanima što se dogodilo prije tisuću godine“, „ne sviđa mi se što moram zapamtiti puno godina i datuma“).
• Učenici navode kako vide razliku između količine sadržaja, ali i zahtjeva pojedinih učitelja i misle da se svakom učitelju trebaju što prije „prilagoditi“, što u razrednoj nastavi nije bio slučaj.

Na pitanja jesu li učitelji u predmetnoj nastavi stroži, učenici daju sljedeće odgovore:

• Učenici ne stignu prepisati sve s ploče jer učitelji ne žele čekati („neki su učitelji sebični, bitno im je da izvrte svoju prezentaciju, a mi ne stignemo ništa prepisati“). Na taj se odgovor nadovezalo nekoliko učenika s odgovorima koji sugeriraju da su ih razredni učitelji uvijek čekali da prepišu i davali im dovoljno vremena te kako su puno manje bilježaka zapisivali („prije sam imao lijep rukopis, a sada izgleda kao da pišem stopalom“, „učiteljica nas je uvijek čekala i nismo tako puno morali pisati, sad samo pišemo“).

Nakon ovih odgovora, postavili smo pitanja koja se odnose na usporedbu ocjena i uspjeha te količine učenja u razrednoj i predmetnoj nastavi.

• Učenici navode kako sada uče puno više te kako moraju planirati učenje inače im se nakupi gradiva.
• Neki učenici navode kako uče dva dana prije ispita, dok drugi objašnjavaju svoje detaljne planove i svakodnevne radne navike.
• Dio učenika ističe da sada imaju lošije ocjene nego u 4. razredu, a za to navode tri skupine razloga: više predmeta, više gradiva, više učitelja s kojima provode manje sati. Učenicima je sada teže pratiti zahtjeve svakog predmetnog učitelja te ih nekoliko spominje kako im je u razrednoj nastavi bilo lakše jer su im razredne učiteljice znale odgoditi usmeni ako nisu naučili („pitat ću te sljedeći put pa daj nauči…“). Predmetni učitelji za to sada nemaju vremena i ne žele im se prilagoditi.

3. Uloga razrednika i dostupnost podrške

Treće istraživačko pitanje je bilo: Kako učenici percipiraju ulogu razrednika te znaju li kome se mogu obratiti za pomoć u školi ukoliko im je potrebna?

• Učenici prepoznaju i navode niz uloga razrednika kao što su: briga o napretku i školskom uspjehu učenika u razredu, organizacija roditeljskih sastanaka, organizacija izleta, prikupljanje novca i suglasnosti roditelja, komunikacija s roditeljima, opravdavanje izostanaka…
• Dio učenika razrednika opisuje kao „onog koji se brine o nama“, navode kako je razrednik „jako odgovorna osoba“ i „onaj koji ima sve pod kontrolom“.
• S razrednicima pričaju i o aspektima privatnog života, koji nisu nužno vezani uz školske obveze i uspjeh, kao što su hobiji, provođenje slobodnog vremena, putovanja, interesi. Navode kako takve teme više započinju razrednici nego učenici.
• Dio učenika navodi da imaju radionice u sklopu sata razrednika te predavanja o prijateljstvu, toleranciji, motivaciji te rizičnim ponašanjima.

Na pitanje Mislite li da biste se mogli obratiti razredniku zbog osobnih problema (svađe s braćom i sestrama, obiteljski ili zdravstveni problemi) i da bi vas razrednik poslušao? gotovo svi učenici odgovaraju potvrdno i vjeruju kako bi im mogao pomoći, ali da bi takav razgovor vodili nasamo.

Kada su u pitanju predmetni učitelji, učenici imaju podijeljena mišljenja. Dio učenika zna ime i prezime svakog učitelja, a dio ih raspoznaje tek imenom ili po predmetu koji predaju. Dio učenika tvrdi da bi se u slučaju nekog problema i hitne situacije obratio za pomoć predmetnim učiteljima, no dio ističe da neki predmetni učitelj nisu htjeli slušati probleme koji nisu vezani uz njegov predmet.

Shodno tome na pitanje Kome biste se obratili da vas netko za vrijeme školskog odmora udari ili da vam pozli? dio učenika odgovara da bi prvo tražili razrednika, no ako ga nema uputili bi se u stručnu službu, dio odgovara da bi se obratili bilo kojoj odrasloj osobi u školi koju prvo sretnu.

4. Prijedlozi učenika za lakšu prilagodbu

Posljednji blok pitanja moguće je sažeti u pitanje Što učenici sami predlažu kako bi prelazak iz razredne i prilagodba na predmetnu nastavu u školi prošli što lakše i s manje stresa?

Učenici na početku objašnjavaju da bi budućim petašima poručili da trebaju učiti na vrijeme i ne čekati zadnji čas, da se moraju pripremiti na učenje vikendima te da trebaju učiti svaki dan jer ako ne uče onda moraju sve na brzinu i bit će im stresnije.

Nadalje, dio učenika navodi kako im se sviđa to što su im neki učitelji i razrednici napravili popise učionica i prvi tjedan dolazili po njih. Ostali se učenici slažu kako bi bilo dobro to uvesti kod svih razrednika.

Jedan učenik predlaže da predmetni učitelji prvi tjedan manje viču jer su učenici još uplašeni i izgubljeni.

Na samom kraju intervjua, učenici se ponovno vraćaju na učenje i radne navike te navode kako se najviše treba pripremiti na puno veću količinu nastavnog gradiva i učenja. Naglašavaju važnost većeg strpljenja predmetnih učitelja, barem na početku, te njihove podrške u razvijanju tehnika učenja.

ZAKLJUČAK I PREPORUKE:

            Nakon provedbe intervjua i analize podataka moguće je istaknuti ključne pozitivne i negativne aspekte prelaska učenika iz razredne u predmetnu nastavu u našoj školi.

Pozitivni aspekti:

– Formiranjem novih razrednih odjela (u matičnoj školi su bila tri, a u područnoj jedan) učenici područne škole raspoređeni su zajedno s učenicima iz matične škole, što im je olakšalo prilagodbu i spriječilo osjećaj izoliranosti. Tu su prednost naglasili i sami učenici.

ZAKLJUČAK: Formiranje novih razrednih odjela miješanjem svih učenika četvrtih razreda doprinosi integraciji i osjećaju pripadnosti svih učenika.

– Vidljive su pozitivne prakse pojedinih razrednika i predmetnih učitelja koji u prvim tjednima nastave usmjeravaju učenike, daju im raspored učionica te potiču učenike matične škole da pomažu učenicima područne škole.

ZAKLJUČAK: Pojedini razrednici i učitelji već primjenjuju dobre prakse u prvim tjednima nastave.

– Pozitivno je i to što svi ispitanici navode da već u petom razredu osjećaju povezanost s razrednicima i mogu im se obratiti za razne probleme vezane uz školu i učenje, ali i neke osobne probleme.

ZAKLJUČAK: Učenici već u petom razredu razvijaju odnos povjerenja s razrednicima.

Negativni aspekti:

– Prema izjavama nekih učenika, uočen je nesrazmjer između odgojno-obrazovnih zahtjeva i pristupa pojedinih učitelja razredne i predmetne nastave. Temeljem učeničkih opisa, vidljivo je da pojedini razredni učitelji u nekim situacijama pristupaju liberalnije i popustljivije (odgađanje usmenog ispitivanja, čekanje da svi prepišu, nedosljedno bilježenje ispunjavanja obaveza i rješavanja domaće zadaće). Takve prakse kasnije u predmetnoj nastavi učenicima uzrokuju niz problema jer dio predmetnih učitelja nema sluha i razumijevanja za način na koji su učenici do tada funkcionirali ili jednostavno zbog tempa izvođenja nastave nemaju vremena toliko se posvetiti učenicima.

ZAKLJUČAK: Uočen je nesrazmjer u pristupu razrednih i predmetnih učitelja što učenicima otežava prilagodbu. Nedostatak vremena i individualnog pristupa može negativno utjecati na učenike.

Preporuke:

Kako bi se učenicima olakšao prelazak iz razredne u predmetnu nastavu, predlažemo njegovati prepoznate pozitivne prakse te potaknuti ostale razrednike da se aktivnije uključe u pomoć učenicima tijekom prvih tjedana nastave. Nadalje, bilo bi dobro uključiti i bivše učenike petih razreda u neki oblik podrške novim petašima (izlaganja, plakati za pomoć u snalaženju, predstavljanje iskustva na pojedinim satovima, plakati s motivirajućim porukama i savjetima). Osim toga, bilo bi korisno na razini škole detaljnije istražiti nesrazmjer pristupa razrednih i predmetnih učitelja te nakon detaljnijeg utvrđivanja stanja (kroz razgovore s učenicima, učiteljima i hospitacije) započeti proces osvještavanja dijela zaposlenika kroz individualne ili grupne razgovore.

LITERATURA:

Frkat, D. (2019). Zadovoljstvo školom učenika primarnog obrazovanja i učenika predmetne nastave (Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Učiteljski fakultet)

Kunac, D. (2017). Stavovi učenika o školi tijekom tranzicije iz razredne u predmetnu nastavu  (Diplomski rad, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski fakultet)

Lacković – Grgin, K., Sorić, I. (1997). Korelati prilagodbe studiju tijekom prve godine. Društveno istraživanje Zagreb, 4 – 5 (30 – 31), 461 – 475.

Lacković – Grgin, K. (2000). Stres u djece i adolescenata. Izvori, posrednici i učinci. Jastrebarsko: Naklada slap.

Posavec, L. , Vlah, N. (2019). Odnos učitelj – učenik. Napredak: Časopis za interdisciplinarna istraživanja u odgoju i obrazovanju, 160 (1-2), 51 – 64.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2024). Odgoj i obrazovanje, https://mzo.gov.hr/odgoj-i-obrazovanje/109. Pristupljeno: 15. svibnja 2024.

Ministarstvo znanosti i obrazovanja (2008). Zakon o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Zagreb. Gipa.

Pedagoginja Andreja Gregurić Jug