Svjetski dan knjige, 23. travnja, učenici 1. c i njihova učiteljica odlučili su obilježiti boravkom među knjigama. Gdje drugdje nego u prostoru prekrasne školske knjižnice. Prilikom ulaska, svatko je trebao izgovoriti riječ koja prva padne na pamet, a povezana je s prostorom u koji ulaze. Pljuštale su riječi: „vesela, knjige, mirišljava, časopisi, šah, šarena, knjižničarka, slikovnice…“.
Zatim su s polica uzeli knjige, slikovnice i časopise i krenuli čitati. Nakon nekog vremena razgovarali smo o onome što su čitali i zašto je čitanje važno. Ovo su neki od njihovih odgovora:
- „ČITANJE JE VAŽNO JER POSTAJEM VELIK.“
- „AKO ZNAM ČITATI, MOGU GLEDATI SVE FILMOVE.“
- „SAD MOGU ČITATI MLAĐEM BRATU.“
- „NE MORA MI VIŠE ČITATI MAMA, MOGU SAMA.“
Upoznali smo se zatim sa slikovnicom „Sve što možeš postati“, pričom o čarobnom i nepreglednom svijetu mogućnosti koje djeca nose u sebi. Dogovorili smo se da ćemo povremeno upravo tu slikovnicu imati u rukama.
I na kraju smo obećali svim onim knjigama, slikovnicama i časopisima koje se nalaze na policama knjižnice da ćemo se s njima više družiti jer sad znamo čitati.
