Gabrijela Gashi i Lucija Ivoš, učenice 8. d razreda, pišu o posjetu Vukovaru. Posjet je organizirala javna ustanova „Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar“ koja provodi program obveznih jednodnevnih i dvodnevnih posjeta Vukovaru učenika osmih razreda osnovnih škola iz cijele Republike Hrvatske.
Prvi dan u Vukovaru
Željno smo iščekivali naše putovanje u Vukovar koje se održalo 6. i 7. studenog 2024. godine.
Pospani smo krenuli rano ujutro u 5 sati, no pospanost je ubrzo nestala zbog zabave u autobusu. U Vukovar smo stigli oko 9:30 i ubrzo smo imali prvo predavanje o Domovinskom ratu koji se, ne tako davno, događao na prostoru gotovo cijele Hrvatske, a osobito razorno u Vukovaru.
Osjećali smo snažne emocije poput zahvalnosti braniteljima, tuge prema stravičnom iskustvu i sreće što sada živimo u miru. Obišli smo prostor vojarne i vidjeli kako su izgledali vojni zrakoplovi, tenkovi i bombe. Nakon ukusnog obroka razgledali smo dvorac Eltz i Muzej vučedolske kulture. Najviše smo se radovali znamenitosti po kojoj je Vukovar najpoznatiji – Vodotornju. Da bismo se popeli, prošli smo 198 stepenica, no vrijedilo je zbog neopisivo lijepog pogleda na grad Vukovar i rijeku Dunav, a i pogodili smo pravi trenutak, zalazak sunca. Vratili smo se u hostel te raspakirali. Uputili smo se u grad u kojem smo imali slobodno vrijeme za šetnju i razgledavanje. Prije nego smo otišli na spavanje, odlično smo se proveli u disku gdje su bili učenici iz više škola.
Drugi dan u Vukovaru
Idući dan smo odmah nakon doručka spremili svoje stvari u autobuse jer se više nismo vraćali u hostel. Prva destinacija koju smo posjetili bila je Spomen dom hrvatskim braniteljima. Posebno nas je dojmila Vukovarska bolnica u kojoj smo saznali puno informacija o stanju građana tijekom rata. Obišli smo i Ovčaru, Memorijalno groblje, Pastoralni centar i Crkvu sv. Filipa i Jakova.
Nakon ručka smo imali kviz u kojem su sudjelovali učenici triju škola. Mi smo bili drugi, ali smo bili sretni kao da smo prvi. Naše putovanje se približavalo kraju i još nam je ostao jedino dug put prema kući. Iako smo bili umorni od hodanja, mogli smo se družiti i zabavljati u autobusu.
Tako je izgledao dvodnevni izlet kojem smo se jako veselili, a sada nam nedostaje i voljeli bismo da ga možemo ponoviti. Naravno, željeli bismo se zahvaliti svim našim braniteljima zbog kojih nam je sada život lakši.
