Povijest školstva u Božjakovini
Povijest obrazovanja u Božjakovini
Pisani tragovi govore da je svojevrsni oblik sustavnog poučavanja u Božjakovini postojao već u 17. stoljeću. Područje današnje Božjakovine i okolice od početka 13. stoljeća naziva se terra Sancti Martini i za cijeli je kraj taj naziv bio postojan tijekom 13., 14. i 15. stoljeća. Naziv Božjakovina potječe od kršćanskih vitezova templara koji su u to vrijeme oružjem branili Božju čast i kršćansku vjeru, pa ih je narod zato prozvao božjacima, a njihov samostan i posjed Božjakovina.
U izvještaju kanonske vizitacije iz 1669., koja se čuva u Nadbiskupskome arhivu u Zagrebu, spominje se da je u Brckovljanima “bila škola i učitelj, koji je imao kuću, kuhinju i vrt te je uz to dobivao od svake sesije (posjeda) u župi po jedan vagon žita”.
Osnivanje prve škole
Stalnu privatnu pučku ili osnovnu školu na području Općine Brckovljani osnovao je 1847. godine ilirac, kapelan, župnik i prvi učitelj Nikola Havliček. Te je godine Havliček pouku držao u župnikovoj kući, a već je sljedeće 1848. godine, uz financijsku potporu Ivana Nepomuka Draškovića, izgrađena nova školska zgrada – drvena prizemnica s povišenim krovom. Učiteljsko je zvanje u to vrijeme stekao i orguljaš Jakob Ivoš, kojemu je također povjereno podučavanje mladeži. Godine 1856. škole zakonom postaju trogodišnje, a 1874. i četverogodišnje.
Razvoj školstva u 20. stoljeću
Brckovljanska drvena školska zgrada srušena je 1903. godine i na njenom mjestu, za samo sedam mjeseci, sagrađena je jednokatnica s dvama trosobnim stanovima u prizemlju i dvjema učionicama na katu. U toj zgradi održavana je nastava sve do 1963. godine. Od 1903. do 1935. škola je bila organizirana kao voćarsko-vinogradarska škola. Godine 1924. u Božjakovini je otvorena Niža pučka škola s gospodarskim usmjerenjem koju su polazila djeca iz Božjakovine, Andrilovca, Lukarišća i Donjeg i Gornjeg Dvorišća. Prvi učitelj te škole bio je Josip Jureković, koji se u Božjakovinu doselio 1924. godine i odmah započeo s redovitom nastavom. Broj se đaka kretao između 70 i 80, a škola je djelovala sve do 1960. godine. Božjakovina je u to vrijeme bila središte za školovanje kadrova u poljoprivredi i domaćinstvu. U tom je smislu slovila i kao mjesto gdje su dolazili učenici Poljoprivredne škole iz Križevaca i Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu na stručne izlete i praksu.
Škola u Božjakovini od 1960. do 1990.
Godine 1960./61. škola u Božjakovini formirana je kao osnovna osmogodišnja škola s Područnom školom u Brckovljanima, a prvi ravnatelj škole bio je Vinko Razl. Osnovna škola u Božjakovini zatvorena je 1977. godine jer školski prostor nije udovoljavao standardima za normalno održavanje nastave. Od tada pa sve do jeseni 1990. godine učenici pojedinih sela prva četiri razreda pohađali su u školu u Lupoglavu, a ostala četiri zajedno s učenicima iz ostalih sela u školu u Dugo Selo, Osnovnu školu „Stjepan Bobinec Šumski“.
Obnova školstva 1990. godine
Osnovna škola “Stjepan Radić” u Božjakovini počela je s radom 10. rujna 1990. godine s 520 učenika i 35 djelatnika. Školske godine 1991./1992. školi je pripojena četverogodišnja Područna škola “Lupoglav”, tako da djeca s tog područja, od petog do osmog razreda, ne moraju ići u školu u Dugo Selo. Prvi ravnatelj Osnovne škole „Stjepan Radić“, s pripadajućom područnom školom Lupoglav, bio je Jozo Pelivanović.
Iz suvremene povijesti škole
