Naša je škola dobila ime po glasovitom hrvatskom političaru Stjepanu Radiću. No, u njegovu je značaju mnogo više od političkog djelovanja. U nastavku možete pročitati seminarski rad osječke gimnazijalke Nere Engler koja nam je rado dopustila da njezin rad upotrijebimo da bolje upoznamo život i djelovanje čovjeka koji je obilježio hrvatsku povijest.
ŽIVOT I POLITIČKO DJELOVANJE STJEPANA RADIĆA
seminarski rad
Učenica: Nera Engler, 4.e
Mentorica: Katica Degmečić, prof.
1. UVOD
Stjepan Radić bio je hrvatski političar i osnivač Hrvatske seljačke stranke. Poznat je po učvršćivanju seljaštva Hrvatske u snažnu političku silu. Kroz cijeli svoj život, suprotstavljao se uniji, a kasnije, i srpskoj hegemoniji u prvoj Jugoslaviji. Poznat je po svojim govorima na političkim sjednicama, ustrajan u zalaganju za ravnopravnost i suverenost Hrvatske. Iako ga se najčešće sagledava kroz prizmu njegove mučeničke smrti nakon ranjavanja u beogradskoj skupštini 1928., koja u drugi plan baca daleko važniju činjenicu da se radi o najvećem hrvatskom političaru prve polovice 20. stoljeća, prosvjetitelju i organizatoru hrvatskog seljaštva i prvom političaru koji je iza sebe okupio najveći dio Hrvata, zbog čega je s pravom nazivan vođom i učiteljem hrvatskog naroda. Radić je međutim bio i mnogo više od toga- prvi je u hrvatsku politiku unio temu ljudskih prava, prvi je počeo govoriti o pravima žena, mirotvorstvu i republikanizmu, a kao prvi diplomirani politolog u Hrvatskoj, s pariškom diplomom, napisao je brojne radove s temama iz politike, gospodarstva, povijesti i kulture.
2. ROĐENJE I PORIJEKLO
11. lipnja 1871. godine, u mjestu Trebarjevo Desno blizu grada Siska, rođen je budući hrvatski političar Stjepan Radić. Sam Stjepan bio je deveto dijete kolara Imbre Radića i majke Ane (Jane, rođene Posilović).
I otac i majka bili su nepismeni, no odlikovali su se velikom hrabrošću i snalažljivošću, te domišljatošću. Radićeva Majka bila je veoma pametna žena. Kao mladu djevojku seoski starješina htio ju je udariti batinom jer je prekasno došla raditi. Ona je starješini batinu istrgla iz ruku i potrgala. Zbog toga je osuđena na devet dana zatvora. Nakon izlaska iz zatvora uputila se banu Mažuraniću koju ju je primio i saslušao te nakon toga seoskog starješinu razriješio dužnosti. No, tu njezinoj hrabrosti i odlučnosti nije bio kraj jer je jednom prilikom otišla u Beč kada bi pred carem Franjom Josipom I. zatražila da njezin najstariji sin Andrija bude pušten iz vojske i pomogne ocu prehranjivati mnogobrojnu obitelj. Javno se suprotstavila i zagrebačkom velikom županu Stjepanu Kovačeviću prilikom njegova posjeta martinskoveškoj župi, između ostalog, upitavši ga kako je u Hrvatskom Saboru mogao reći da ima dvije domovine – Ugarsku i Hrvatsku, “kada je domovina isto što i mati, a svaki čovjek može imati samo jednu mater”. Te riječi ostale su urezane Stjepanu u pamćenje za cijeli život.