„Kako je s jednim čovjekom, tako je i s cijelim narodom. (…) Može narod biti radin i bogat, ali je lud, to jest, nema svijesti narodne, nema narodne sloge, i takav narod ne može biti svoj gospodar. A napokon, može narod i sve imati, ali ne zna gospodariti: manje zaradi nego što treba, više troši nego što ima; i takav narod nije svoj.“
Stjepan Radić
Stjepan Radić (Trebarjevo Desno, 11. lipnja 1871. – Zagreb, 8. kolovoza 1928.) bio je hrvatski političar, publicist, seljak, književnik, prevoditelj, prvi hrvatski politolog sa svjedodžbom i povijesni velikan. Rođen je kao deveto od jedanaestero djece u obitelji kolara Imbre Radića. Njegov brat Antun bio je etnolog, političar i publicist. O majci se ne zna mnogo, ali se govorilo da je bila hrabra osoba „rođena prije svoga vremena“. Naime, suprotstavila se seoskom starješini te završila u zatvoru, a nakon izlaska se uputila banu Mažuraniću koji ju je primio, saslušao i razriješio dužnosti seoskog starješinu.
„Što je više škola, to je manje robova; što je više znanja, to je više imanja..“
Spomenici Antunu i Stjepanu Radiću,
izvor: hss.hr
Radić i obrazovanje
Svoje školovanje započeo je u susjednom selu, a daljnje obrazovanje nastavio je u Zagrebu. Roditelji Stjepana Radića nisu bili suglasni da se Stjepan školuje jer je još od djetinjstva imao problema s vidom. Ipak, uz bratovu pomoć, upisao je klasičnu gimnaziju u Zagrebu. Njegovo pohađanje gimnazije obilježeno je brojnim putovanjima kroz Hrvatsku tijekom kojih je vodio dnevnik o zanimljivostima koje su mu se događale. Gimnaziju je polazio u Zagrebu i Karlovcu, ali mu je zbog političkog djelovanja bilo zabranjeno redovito školovanje pa je 1891. privatno maturirao na gimnaziji u Karlovcu.
Na zagrebački Pravni fakultet upisao se 1891. godine. Pravo je studirao u Zagrebu, Pragu i Budimpešti odakle je bio izbačen zbog sukoba s policijom. Naime, 1895. u Zagrebu je sudjelovao u spaljivanju mađarske zastave zbog čega je bio osuđen na šest mjeseci zatvora i protjeran sa Sveučilišta u Zagrebu. Zatim je otišao u Rusiju, a potom u Prag gdje je 1897. pokrenuo Hrvatsku misao, glasilo Hrvatske napredne omladine. Studij je nastavio od 1897. do 1899. na Slobodnoj školi političkih znanosti u Parizu te je diplomirao s temom Suvremena Hrvatska i Južni Slaveni.
Nakon toga se vratio u Prag gdje je bio blizak suradnik Tomáša Garriguea Masaryka, što je znatno utjecalo na njegov budući politički razvoj. Surađivao je u časopisima Samostatnost i
Radikální listy. Od 1900. do 1901. živio je u Zemunu i surađivao u više listova (Hlás národa, Národní listy, La Patrie, Le Petit Parisien, Srpski književni glasnik).
Privatni život
Godine 1898. Stjepan se oženio učiteljicom Marijom Dvořákovom iz Praga i s njom je imao dvije kćeri, Milicu i Miru, te dva sina, Vladimira i Branislava.
Sva su se djeca kasnije školovala u Češkoj – kći Milica pohađala je učiteljsku školu u Táboru, kći Mira studirala je matematiku u Pragu, sin Vladimir je godinu dana u Brnu pohađao srednju trgovačku školu, dok je Branislav u Pragu studirao elektrotehniku.
Marija je u Pragu pohađala učiteljsku akademiju koju je završila 1894. i nedugo nakon toga dogodio se susret sa Stjepanom Radićem. On je u rujnu 1893. došao u Prag na studij prava. Par se upoznao na izletu u dvorac Carlstein, a cijelo je vrijeme održavao vezu putem pisama koja su i danas u velikom broju sačuvana i objavljena. Vjenčali su se 23. rujna 1898. u Crkvi sv. Norberta u Pragu.
Mlada obitelj Radić u početku je živjela u Radićevom rodnom Trebarjevom Desnom, ali ubrzo se seli u Pariz gdje je Radić 1899. diplomirao politologiju. Poznata je činjenica da je Marija pomagala Stjepanu oko pisanja zbog njegove kratkovidnosti. U lipnju 1899. Radići se sele u Prag gdje im se rodila najstarija kći Milica. U ljeto 1900. obitelj se preselila u Zemun, 1901. u Končanicu kraj Daruvara, a 1902. konačno se nastanjuje u Zagrebu. Godine 1911. uz pomoć svog prijatelja, Čeha Františeka Sodomke, Stjepan i Marija otvorili su Slavensku knjižaru.
Stjepan Radić s obitelji,
izvor: croatia.org
izvor: hss.hr
Političko djelovanje
Nakon završetka studija bavio se novinarstvom, s bratom Antunom je pokrenuo i uređivao list Dom. Objavio je političku brošuru Najjača stranka u Hrvatskoj te ponovno pokrenuo izdavanje Hrvatske misli. Postao je i tajnik Hrvatske ujedinjene opozicije te aktivni sudionik Hrvatskog narodnog pokreta 1903. godine.
Objavio je i dva djela političko-gospodarske naravi: Savremena Evropa ili Karakteristika evropskih država i naroda (1905.) i Današnja financijalna znanost (1908.).
Godine 1908. prvi je put bio izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru, u izbornom kotaru Ludbreg. Sudjelovao je u osnivanju Narodnoga vijeća i Države SHS 1918. godine, ali nije bio sklon ujedinjenju s Kraljevinom Srbijom bez prethodnoga dogovora o položaju Hrvatske. Zbog toga je odbio biti član izaslanstva u Beogradu tijekom potpisivanja akta o ujedinjenju.
U studenom 1918. se zauzimao za novu sjednicu sabora ili barem okupljanje plenuma Narodnog vijeća te za izričito svrgavanje habsburške dinastije. Znamenit govor održan tom prigodom („Ne srljajte kao guske u maglu!“), zapisan po sjećanju, objavio je 1920. u Domu i kao brošuru Gospodska politika bez naroda i proti narodu (Zagreb).
U veljači 1919. se memorandumom obratio Mirovnoj konferenciji u Parizu, ističući svoje protivljenje unitarističko-centralističkomu i monarhističkomu režimu. Od ožujka 1919. do veljače 1920. ponovno je bio zatvoren zbog tvrdnje da je Kraljevina SHS nastala bez mandata hrvatskoga naroda i bez odobrenja Hrvatskoga sabora. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu njegova je stranka 1920. osvojila 50 mandata te promijenila ime u Hrvatska republikanska seljačka stranka (HRSS). Zbog te promjene imena i svojih političkih uvjerenja, Radić je nekoliko puta završio u zatvoru.
Nakon donošenja Vidovdanskog ustava, surađivao je s Hrvatskom zajednicom i Hrvatskom strankom prava u Hrvatskom bloku, a potom 1923. sa Slovenskom ljudskom strankom (SLS) i Jugoslavenskom muslimanskom organizacijom (JMO) u Federalističkom bloku. Godinu kasnije HRSS se učlanio u Seljačku internacionalu.
Radić je opet uhićen, no na izborima 1925. stranka je osvojila 67 mandata pa je HRSS ušao u Blok narodnoga sporazuma i seljačke demokracije s Demokratskom strankom, SLS-om i JMO-om. Nakon toga radikalno mijenja politiku te prihvaća Vidovdanski ustav i priznaje dinastiju Karađorđević, a stranka mijenja ime u Hrvatska seljačka stranka. Iste godine Stjepan Radić ulazi u vladu kao ministar prosvjete. Zbog neslaganja sa srpskim radikalima već sljedeće godine daje ostavku, a 1927. iz vlade istupa i HSS. Svetozar Pribićević i Stjepan Radić osnivaju Seljačko-demokratsku koaliciju.
Atentat i smrt
Dana 20. lipnja 1928., na sjednici tadašnjeg parlamenta u Beogradu, radikalni zastupnik Puniša Račić izvršio je atentat na zastupnike HSS-a. Ubio je Đuru Basaričeka i Pavla Radića (Stjepanova nećaka), a ranio Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu. Nakon ranjavanja Radić je imao stalno povišenu temperaturu, dobio je upalu pluća i na kraju preminuo uslijed srčanog udara 8. kolovoza 1928. godine. Radićeva je smrt bila posljedica komplikacija nakon atentata i dijabetesa od kojeg je bolovao.
Radić je pokopan na zagrebačkom groblju Mirogoj, a na njegovoj sahrani okupio se velik broj ljudi. Točan broj nije poznat, no različiti izvori navode između 200 i 300 tisuća.
„Narod se pozna po jeziku, kao ptica po glasu..“
Marija i Stjepan Radić nakon atentata,
izvor: hss.hr
Sprovod Stjepana Radića,
izvor: hss.hr
Grob Stjepana Radića,
izvor: hss.hr
Dvorac u Štakorovcu,
izvor: Gradska knjižnica Dugo Selo
Radićev boravak u Štakorovcu
Godine 1895. na imanju Tome VIII. Erdődyja pet mjeseci boravi Stjepan Radić kao instruktor („informator“) hrvatskoga jezika. Tomo VIII. Erdődy (1868. – 1918.) bio je posljednji od plemićke obitelji koja je upravljala vlastelinstvom Štakorovec od kraja 18. stoljeća. Mladi se grof uglavnom bavio uzgojem trkaćih konja te je i nastupao na konjičkim turnirima. Bio je i jedan od nebrojenih hrvatskih plemića koji jedva da je znao govoriti hrvatski jezik, no imao je veliku želju naučiti ga zbog studiranja na hrvatskom sveučilištu.
Radić je u tom periodu pisao pisma Mariji Dvořákovoj. Često je u Zagreb išao vlakom pa je na povratku u Štakorovec svraćao po poštu u Dugo Selo. Zanimljiva je i okolnost da se Tomo VIII. Erdődy kandidirao kao mađaronski kandidat na izborima za sabor 1897. godine. Tada se Radić odlučio pismom obratiti mladom grofu. Protukandidat Erdődyju bio je Josip Zorić koji je izborio svoj četvrti saborski mandat, dok grof nije prošao na izborima. Godine 1914. Erdődy je prodao posjed i preselio se u Požun. Umro je 1918. u Beču.
Osnovna škola u Božjakovini nosi Radićevo ime od njezina osnutka u rujnu 1990. godine.
Radićeva ostavština
Lik Stjepana Radića bio je na poštanskim markama Kraljevine Jugoslavije (1940.) i Republike Hrvatske (1992.) te na novčanici od 200 kuna (od 1993.). Godine 1995. je ustanovljen Red Stjepana Radića „za zasluge i stradanje u borbi, za nacionalna i socijalna prava i razvitak hrvatskoga naroda“, a 20. lipnja obilježava se od 2015. kao Dan sjećanja na Stjepana Radića i lipanjske žrtve. Datum njegova i Antunova rođenja, 11. lipnja, proglašen je 1996. Danom Sisačko-moslavačke županije. Od 2012. zagrebačko Hrvatsko-češko društvo dodjeljuje Nagradu „Marija i Stjepan Radić“ za životno djelo za razvoj odnosa među tim dvama narodima. Posvećeni su mu brojni znanstveni skupovi i okrugli stolovi u Bruxellesu i Zagrebu, izložbe u Zagrebu i Sisku te različite manifestacije. Dokumentarne filmove o njemu su snimili Davorin Supek i Robert Knjaz. Bio je čest predmet političke satire, a Tin Ujević ga je spomenuo u svom epigramu. Poznata je i drama Tomislava Bakarića Smrt Stjepana Radića.
Spomenik Stjepanu Radiću u Zagrebu, izvor: licegrada.hr
Isječak iz serije Hrvatski velikani, izvor: hrt.hr
Literatura:
www.enciklopedija.hr
www.povijest.hr
www.hss.hr
Stjepan Radić biografija | Biografija.com
Stanković, M. „ Dva brata, dva Hrvata Antun i Stjepan Radić“, Desno Trebarjevo, 2016.
Gradska knjižnica Dugo Selo, Fragmenti iz povijesti područja općine Brckovljani, Dugo Selo, 2011.
Osnovna škola “Stjepan Radić”, Božjakovina
Domaćinska 1
10 370 Dugo Selo
telefon: 01/ 2763 – 456
email: skola@os-stjepan-radic-bozjakovina.skole.hr
Područna škola Lupoglav
Ivana Horvatića 113, Lupoglav
10 370 Dugo Selo
telefon: 01/ 2762 – 162
email: skola@os-stjepan-radic-bozjakovina.skole.hr
Zapratite kanal Medijske družine
Administrator stranice:
Ivana Kosko knjiznica.bozjakovina@gmail.com