Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina

Kada smo došli u hotel „Marko Polo“ na Korčuli, prvo smo se smjestili, a zatim smo išli večerati. Poslije večere je slijedio najbolji dio dana, disko. U disku smo plesali, pjevali, družili se i, ukratko, uživali!

Četvrtak, 2.lipnja 2016.

Ujutro smo smjeli spavati malo duže, čak do 9 sati. Poslije doručka nas je dočekao gospodin Lujo koji nam je pokazao korčulanski stari grad i ispričao nam cijelu njezinu povijest.

Nakon obilaska grada otišli smo na obližnju plažu gdje se većina učenika kupala. Poslije, nakon ručka, autobusom smo otišli na pješčanu plažu "Pržina". Učenici koji se nisu htjeli kupati mogli su otići u kafić ili igrati odbojku na pijesku s nastavnicima. Uslijedila je večera, a poslije nje šetnja gradom te disko.

U disku nas je dočekao pravi Dj koji je miksao naše najdraže pjesme i učinio ih boljim. Po povratku iz diska imali smo malo vremena za druženje. Poslije određenog vremena nastavnici su rekli da je dosta za danas te smo morali ići spavati.

Petak, 3.lipnja 2016.

Doručak je bio u 7:30 pa smo se morali rano probuditi. U planu je bilo posjetiti Dubrovnik.

U Dubrovniku nas je dočekala gospođa Željka. Na našu sreću ona nije s područja Dubrovnika pa smo se razumjeli. Pokazala nam je grad Dubrovnik, pričala o znamenitostima:  dominikanskom samostanu, crkvi sv. Vlaha, crkvi sv. Spasa. Zatim smo samostalno mogli šetati najpoznatijom dubrovačkom ulicom, prekrasnim Stradunom.

Nakon toga išli smo na dubrovačke zidine. Iako nam je u tom trenutku bilo jako vruće i bilo nam je dosta stepenica do kraja života, kada smo se popeli na vrh i mogli vidjeti cijeli grad Dubrovnik bilo nam je bolje. Shvatili smo zašto je Dubrovnik naš najljepši grad. Zaista je pogled bio predivan i vrijedan svih stepenica koje smo prošli penjući se.

Već jako umorni i gladni, krenuli smo prema restoranu „Bonaca“ u Dubrovniku na ručak.

Nakon ručka smo išli natrag na Korčulu.

Pošto nam je to bila zadnja zajednička noć, nastavnici su htjeli promijeniti zabavnu večer i umjesto diska ubaciti nešto novo. Tako smo mogli pjevati, sami ili grupno. Ili, smješniji dio, dečki su se mogli transformirati u cure, a u cure u dečke.

Bilo je zaista zabavno vidjeti našminkane dečke u štiklama i kratkim haljinicama, ali isto tako je bilo zanimljivo vidjeti cure s nacrtanom bradom. U pjevanju je prvom mjesto bilo podijeljeno na A i B razinu. A je bila Ivana Iveljić 7.a, a B Anita Bastalec 7.c.
Ljepotan je bila Katarina Dokić 7.c, a ljepotica Mark Berta 7.a.

Nakon proglašenja smo mogli malo zaplesati i nakon toga smo išli spavati i odmoriti se za povratak kućama.

Subota, 4.lipnja 2016.

Ujutro smo se probudili u 7 sati. Svima nam je bilo žao što je to bio posljednji dan na maturalcu. Svi smo htjeli ostati barem još toliko.

Nakon doručka smo se odmah ukrcali u autobus i uputili se u Metković, gdje smo plovili rijekom Neretvom do restorana u kojemu smo trebali ručati. Ručak je bio jako ukusan. Nakon ručka nastavili smo vožnju prema Šibeniku gdje nas je naš vodič prošetao gradom.

Poslije obilaska otišli smo u shopping centar.

Nastavnici su nam rekli da možemo otići gdje god hoćemo i da ćemo se naći kod autobusa za sat vremena. Tada su nas obavijestili da ćemo imati kviz znanja te da iz svakog razreda odaberemo dvije najpametnije cure i dva najpametnija dečka koji će se natjecati.

Pitanja su se odnosila na ova četiri dana koja smo proveli na maturalcu. Bilo je sveukupno trideset bodova. 7.a i 7.d su imali jednak broj bodova. Čak dvadeset i šest.

Za njih je uslijedilo posebno pitanje koje je presudilo da 7.d razred pobjedi.

Kada smo došli ispred škole potrčali smo roditeljima u zagrljaj.

Uzeli smo svoje putne torbe i otišli kući gdje smo ispričali naše doživljaje s maturalca.

Ta četiri dana neće nitko zaboraviti i svi ćemo ih se sjećati rado.