Osnovna škola "Stjepan Radić" Božjakovina

Svaki je dan jedan učenik iz razreda imao priliku doći u školsku knjižnicu i uz pomoć knjižničarke iz Rječnika hrvatskog jezika nasumice izabrati neki pojam. Tu je riječ zapisao na papirić i ponio u razred gdje je zajedno s učiteljicom tu riječ potražio u digitalnom rječniku Hrvatskog jezičnog portala. Riječ i njeno značenje prezentirani su razredu te je razred zajednički trebao smisliti rečenicu u kojoj će pravilno upotrijebiti tu riječ. Smišljanje rečenica teklo je glatko kod riječi koje su učenicima poznate, no bilo je i onih kod kojih je bila potrebna dodatna pomoć učiteljice . Riječ i smišljenu rečenicu trebalo je upisati u obrazac, a tablica prikupljenih riječi i rečenica bila je dostupna svima na školskoj stranici.

Od studenog do lipnja učenici 3. a (19), 3. b (20) i 3. c (20) upoznali su 67 riječi i smislili 67 rečenica. Uz pomoć učiteljica učenici su naučili stvarati rečenice s njima prethodno nepoznatim riječima. Proširivanjem jednostavnih rečenica u složene dodatno su vježbali jezično izražavanje i međusobnom suradnjom jedni drugima proširivali rječnik.

• Dogovor dvaju vojskovođe je da sutra točno u podne izađu na megdan.
• Svi kažu da se snalazim u kvantitativnoj matematici.
• Danas sam išla sa svojom obitelji na izložbu u muzej i vidjela idealnu sliku za svoju sobu.
• U kazanu se kuha juha.
• Veselim se što sam nakon  upornog treniranja konačno ušao u ekipu pionira.
• Jednom davno snažan je vitez obujmio zmaja i bacio ga u visine.
• Sva živa bića imaju nagon za samoodržanjem vrste.

Učiteljica Sanja Biškup napisala je:

Otići u knjižnicu, pronaći riječ, zapisati, otkriti značenje u Hrvatskom jezičnom portalu, s prijateljima osmisliti rečenicu, a prije toga važno sjesti na učiteljičinu stolicu i pristupiti njezinom računalu....FORA! Jesam li ja na redu? Nisam, uskoro ću biti...veselim se.

I tako iz dana u dan igramo se riječima, snalazimo se u stručnoj literaturi, usvajamo i ispravno koristimo hrvatsko jezično blago.

Neke su nas riječi nasmijale, neke zabrinule, neke iznenadile, a one teške čak i uozbiljile.

Osmišljavanje rečenica je bio poseban užitak, jer smo tada bili velike ¨face¨( iako je ponekad dobro došla i pomoć prijatelja). I što je najzanimljivije svoje riječi nismo nikome odavali. One su naše...mi smo ih otkrili, upotrijebili, naučili.

Ipak smo mi ČUVARI RIJEČI !