Novi radovi naših kreativnih učenika
Autor: Marija Flanjak, 14. 4. 2015.
ŠKOLA ZA NEPRILIKE
Zovem se Anamarija, a prijatelji me zovu Mija. Pohađam OŠ Stjepana Radića i idem u 8. a razred. Imam najbolju rasku i frendove koji me podržavaju u svemu.
U našoj školi postoje mimoze, ali uvijek se nađu i oni koji rade gluposti. Moj je razred poznat po tome što svi do jednoga volimo raditi spačke i zezati profesore. Uvijek smo kao jedan. Kada netko napravi spačku, nikad ga ne odamo makar i mi bili u kazni. U zbornici smo svako malo glavna tema. U našemu razredu svi su brbljavi i nitko ne može zavezati jezik. Naš razredni klaun je Belmin. Uvijek nas nasmijava svojim spikama i ispadima. Čak mu se ponekad i nastavnici nasmiju. Tu i tamo ga izbace na hodnik da se malo ohladi. On najbolje oponaša bebu. Svi smo pomalo šlampavi i smotani na svoj način. Tjelesni nam ne ide baš najbolje pa često naljutimo nastavnicu. Kad se ona izdere na nas, nama to na jedno uđe, a na drugo izađe. Kažu da imamo bube u glavi. Često se zaljubljujemo, smješkamo se i ne pratimo nastavu. Ponekad zna izbiti šora, i to između klinaca šestaša. Imaju metar i žilet, a tako su hrabri. U mom razredu ima mnogo „ćoravih“ koji se na to izvlače kako ne bi prepisivali s projektnog platna koje se nalazi u kutu, umjesto u sredini. Kada hodnikom prolaze kršni momci, svi im se redom miču. U školi doživljavamo razne pustolovine, avanture. Ima tu plača, svađe, ljubavi i mržnje, ali na kraju smo opet svi skupa.
Uskoro će kraj godine. Svatko će krenuti svojim putem, u novo sutra. Sigurna sam da su nam ovo najluđi dani i da ćemo jedni druge nositi u srcu dugo, dugo...
Anamarija Cik Grgošić, 8. a
ZGODA IZ ŽIVOTA
Moja baka nosi naočale i ništa bez njih ne radi. Čak ponekad i jede s naočalama. Stalno joj vise o vratu kao ukrasni lančić. Ponekad ih skine da ih ne potrga. Jednom je počela vikati: „Gdje su mi naočale!?“ Jurila je po sobi, tražila ih tamo, tražila amo – a naočala nigdje. Došla je do ogledala i, šokirana, nasmijala se sama sebi jer je vidjela da joj naočale vise na vratu.
Otada nikad nije vikala i pitala gdje su joj naočale.
Matea Mandić, 6. a
ON SE VAŽAN PRAVI
On se stalno važan pravi. Uvijek želi biti u centru pažnje. Ima dobar mobitel i marku tenisice. Slušalice u ušima, glazba mu na umu, a ocjene loše ima. Kad ga nastavnica prozove, smisli neku foru da ne odgovara. Sebičan je, nikom ništa ne posuđuje, sve želi samo za sebe. Po školi se stalno našetava ko neki maneken. Fura se na Justina Biebera, a uopće mu ne sliči. Sve cure za njim lude.
Neka samo lude, ja takve baš i ne volim. Ne volim hvalisavce, ni njegove glupe fore.
Gabrijela Bašić, 6. b
PUT U VELI LOŠINJ
Rano ujutro autom smo krenuli iz Lupoglava. Rano sunce sija iza nas, kuće samo prolaze – velike i male; bijele, roze, krem boje, žute, plave... Evo nas u Dugom Selu. Sve je pusto. Na trgu sat stoji sam i kao da nekog čeka. Prolazimo kroz dio bez kuća: šuma s obje strane. Ubrzo eto i kuća, zgrada. Sesvete! Miris kave iz pržionice uvlači se čak i u naš auto. U Zagrebu smo! Gužva svuda: natiskani ljudi, natiskane zgrade. Kao da smo okupirani njima.
Osam je sati, prohladno jutro. Na kolodvoru sam i čekam bus. Sve vrvi od djece, čuju se razni glasovi, tu i tamo netko vrisne, netko doziva Anu. Bus je ubrzo došao. Ugurali smo se unutra bez reda i samo gledali da zauzmemo mjesto koje želimo. Voditelji su nas smirili i rekli da krećemo. Drugo ništa nismo čuli jer smo bili uznemireni: srca su nam ubrzano kucala, u ušima je zujalo. Već nakon dvadeset minuta izašli smo iz kaveza od zgrada i vozili se autocestom. Svuda oko nas polja. Sa strane pokoji jastreb na ogradi, šuma gusta da bih se sigurno u njojizgubio. U autobusu graja, bučno i nemirno. Svi nešto pričamo, grickamo, selimo se s jednog mjesta na drugo...Odjednom – konji! Cijelo krdo. Smeđi, bijeli, crni. Opet samo šuma. Ona nas malo smiruje. Uz cestu nekoliko krava pase travu. Izlazimo na čistinu. Po polju veliko stado ovaca. Tu je i pokoji mali bijeli vragolan – janjčić. Odskakuta pa se ponovno vrati. Počele su se nizati kuća za kućom. Kao da ih je netko poslagao. Voditelj nešto priča, ali nas ne zanima koje je to mjesto. Mi uživamo u pogledu na prirodu. Odjednom – medvjed na samom rubu ceste. Ograda od žice mu ne da da pretrči cestu. Za njegovo dobro. Počelo se nizati brdo iza brda. Neka su brda bila kao obrijane ljudske glave, druga s bujnom kosom. Odjednom bljesnu more, kao staklo. Tu je i prvi otok, malen. Dakle, evo nas na moru. Zrak je nekako drukčiji. Miris primorskog bilja... U Rijeci smo. Velikaluka s puno brodova. . Ukrcavamo se na trajekt. Sve je puno ljudi. Gužva. A oseka je. Vidi se spilja i izgleda kao da je bez kraja. Trajekt kreće i samo more oko nas. Trajekt ostavlja širok trag iza sebe. Na Cresu smo. Cesta je puna zavoja, svima nam je mučno u želucu.
Konačno Lošinj! Već sam tu bio. Kamp je na vidiku. Radost u nama i u zraku. Kako je tamo bilo, o tome drugom prilikom.
Filip Carić, 8. b
BORAVAK U NOVIGRADU
U Novigrad su se uputili učenici naše škole 5.svibnja 2012. Istog je dana proglašeno svečano otvorenje Novigradskog proljeća, prilikom kojega se mnogo plesalo i pjevalo, a najavljena je i tema Most.
Sljedećeg su se dana svi sudionici okupili ispred škole stvaralaštva gdje je Joža Prudeus zanimljivim igrama i govorima nasmijavao sve sudionike. Nakon kratkog predaha uslijedila je podjela u grupe te smo pošli na radionice.
Drugi je dan bilo organizirano upoznavanje na kojem se svaka radionica predstavila s jednom točkom. Nakon toga su uslijedili video uradci i intervjui te na kraju dana zabava.
I tako su nam prolazili dani u radu i dobrom raspoloženju.
Posljednjeg je dana svaka radionica predstavila što je radila tijekom tjedna, a nakon toga je svečano zatvoreno Novigradsko proljeće i uslijedila je oproštajna zabava. Bilo je mnogo suza zbog odlaska, no zbog dobrog društva smo odlučili ne tugovati već se potruditi da dođemo i sljedeće godine.
Mihaela Balog - Matak 6.b
Na literarnom natječaju za učenike osnovnih škola Zagrebačke županije i Grada Zagreba PISANJE I KNJIŽNEČARI, koji je potaknula Knjižnica Sesvete i podržala nakladnička kuća Alfa iz Zagreba, sudjelovalo je ukupno 167 učenika.
Među nagrađenim radovima, kojih je bilo 19, na 6. mjestu se našao rad Izabele Filipović, naše učenice iz 5. b razreda. Ona je svojom pjesmom udahnula dašak proljeća u naša srca i u našu školu.
Proljeće
Kukci lete na sve strane,
drveće proteže grane.
Rijeka teče u daljine,
negdje u planine…
Zlatno sunce rijeci daje sjaj,
sve dok joj ne dođe kraj.
Tad toplinu daje planini i snijegu,
neotopljenom na brijegu.
Cvijet trešnje pada u vodu
i u letu gleda rodu.
Ptice svoju pjesmu poje,
vrapci i sjenice crviće broje.
OBILJEŽEN SVJETSKI DAN SPORTA
U utorak, 31. svibnja 2011. u našoj smo školi obilježili svjetski dan športa. Učiteljice i učenici drugih i četvrtih razreda pripremile su različite sportske igre i natjecanja koje su provele na školskome igralištu. Učenici su se tako natjecali u trčanju-crossu, nosenju krumpira, preskakivanju vijača, vođenju lopti te u različitim štafetnim igrama. Prigodno su odijenuli i bijele majice. Svi smo se jako dobro zabavili, a pri tome i podsjetili na važnost sporta i tjelesne aktivnosti u svakodnevnom životu.
Ivona Josipović & Dorijan Horvatić, 4.a
SVJETSKI DAN SPORTA U NAŠOJ ŠKOLI
Svjetski dan sporta i ove se godine obilježavao u našoj školi. To je bilo 31. lipnja. Prije se taj dan obilježavao trčanjem, no ove smo godine imali natjecanja među razredima. Treći i prvi razredi su imali natjecanje na školskom igralištu. Treći razredi su imali sljedeće igre u kojima su pobijedili:
- VOŽNJA BICIKLA (Franjo Darojković 3. a i Rikarda Cvitkušić 3. c)
- ROLANJE (Kristijan Iveljić 3. c)
- POVLAČENJE UŽETA (3. b)
- SKAKANJE U VREĆAMA (3. b)
- PRENOŠENJE VODE (3. a)
- NOŠENJE KRUMPIRA U ŽLICI (3. b)
VOŽNJA BICIKLA- imali smo poligon iscrtan kredom (djevojčice i dječaci odvojeno)
ROLANJE- isti poligon kao i kod vožnje bicikla
POVLAČENJE UŽETA- natjecanje među razredima
SKAKANJE U VREĆAMA- morali smo skakati u vrećama od čunja do čunja
PRENOŠENJE VODE- nosili smo vodu u čaši i ulijevali u bocu (tko prvi nalije vodu do vrha boce, pobijedio je)
NOŠENJE KRUMPIRA U ŽLICI- morali smo nositi krumpir u žlici do cilja (štafetna igra)
Igre su bile zabavne i napete, ali i teške. Na kraju smo čestitali jedni drugima. Slikali smo se i dobili diplome.
Katarina Toljan, 3. a
Ostale fotografije pogledajte u Galeriji fotografija.
ZEMLJA KOJU SAM POSJETIO U MAŠTI....
I.
U svojoj mašti posjetio sam KINU. Lina je zemlja u kojoj ima puno ljudi, ali mi je bilo interesantno kako svi ti ljudi sliče jedni drugima, teško ih je razlikovati.
Prolazeći Kinom, vidio sam gradove koji su veliki i s velikim neboderima, a isto tako prolazio sam manja mejsta gdje se ljudi uglavnom bave poljoprivredom i žive skromno u malim kućama.
U Kini sam bio više gladan nego sit.
Trebalo mi je vremena da se priviknem na njihovu hranu, osim toga i na njihove štapiće kojima sam se vrlo teško služio.
Jeo sam puno riže i tjestenine pa sam se zbog toga bojao da ne postanem „kosooki“.
Ljudi su u Kini bili vrlo ljubazni pa sam je poželio opet posjetiti.
Josip Dokić, 3. c
II.
Jednoga dana našla sam se u jednom nepoznatom gradu. Ljudi oko mene pričali su drugačijim jezikom. Slušajući ih duže vrijeme, shvatila sam da pričaju engleski.
Zatim sam ugledala vrlo poznate autobuse koji su bili crvene boje. Tada sam shvatila da se nalazim u Londonu.
Ušla sam u autobus i vozila se po gradu kako bi ga bolje upoznala.
Od poznatih znamenitosti prepoznala sam sljedeće:
Čuveni sat BIG BEN, most TOWER BRIDGE, zgradu PARLAMENTA, katedralu sv. Pavla i ostale zanimljive i lijepe zgrade i parkove.
Odlučila sam posjetiti neke od muzeja.
Otišla sam u BRITISH MUSEUM i divila se slikama, zatim u MUZEJ VOŠTANIH FIGURA gdje sam vidjela mnoge poznate osobe.
Kad sam ogladnjela, kupila sam ono što svi tu rado jedu, a to su ribice i krumpirići (FISH AND CHIPS).
Otišla sam u HYDE PARK i tamo to s užitkom pojela.
Gledala sam ljude kako šeću, trče, voze bicikle i bilo mi je lijepo.
Tada sam se probudila i bilo mi je žao zato što sam to samo sanjala.
Ali kad odrastem, imat ću priliku otići u LONDON i stvarno uživati.
Ivana Darojković, 3. c
ZAŠTO VRIJEDI ŽIVJETI
Život je najvrjedniji dar koji nam daruju otac i majka, pun ljepota. On je kao putovanje oko svijeta. Upoznaješ u njemu ljude, nepoznate kulture i prirodu. Pun je uspona i padova, iznenađenja i na kraju iskustava. Često se dogodi nešto loše, no tvoji bližnji potrude se uvijek da se to popravi.
Nikad ne možeš znati što će se iduće dogoditi, no i ta nada i očekivanje dio su čarolije života.
Barbara Štrkalj, 7. e
LEGENDA O RIJECI SAVI
Kada je Zagreb bio selo, a rijeka Sava tek potok, rađale su se legende i priče o nastanku naše domovine. Od tada potječe i ova legenda koju ću vam sada ispričati...
Jednom davno u blizini male rijeke, živjela je bogata djevojka koja se zvala Sani. S njom su živjeli i njezin otac, maćeha i dvoje služinčadi. Rječica koja je tekla ispred njihove kuće, počinjala je u visokim brdima gdje je živio siromašni mladić po imenu Valentin sa svojom majkom.
Jednog sunčanog dana kada je Valentin šetao pokraj rječice s kravama, tuda je prolazila i Sani sa svojim slugama. U žutoj haljini brala je cvijeće. Dok su sluge bile zabavljene međusobnim razgovorom, Sani je otišla do Valentina. Jedan pogled bio je dovoljan da se zaljube jedno u drugo. Valentin je pitao želi li s njim ploviti rijekom u čamcu. Iako je bila zbunjena, Sani je pristala. Zaljubljeno su plovili plavim vodama.
Kada se vratila kući, Sani je maćehi i ocu rekla da će se udati za Valentina. Otac je bio sretan, ali maćeha je bila okrutna i rekla joj je da se može udati samo za ružnog i bogatog princa Aresa, a nikako za siromaha. Sani je tada otišla na balkon gorko plakati. S druge strane rječice plakao je Valentin. Rječica se napunila njihovim suzama i postala snažna i velika.
Sljedećeg dana, otac se, videći koliko je Sani tužna, naljutio na maćehu i istjerao je iz kuće. Valentin i Sani vjenčali su se uskoro pored rijeke, a budući da su je napunili svojim suzama, mještani su rijeku nazvali Sava.
Antonija Balija, 5. e
NEVJEROJATNI INSTRUMENTI
Violina: Ja sam violina. Najljepša od svih vas!
Truba: Ma nemoj. Važniji je glas!
Rog: Truba ima pravo - važniji je glas. Zato ga ja jedini imam od vas!
Truba: Nije istina, nije istina.
Flauta: Nemojte se svađati, svi ste isto vrijedni. To je bez veze od vas, da se svi derete u glas!
Violina: Da, da, da! Nemojte se svađati, to je sasvim bez veze.
Flauta: Eto vidite.
Rog: Imam ideju, imam ideju.
Flauta: Koju, hajde reci!
Rog: A da svi pjevamo u zboru?
Violina: E, da! Dobra ideja, ali treba nam još instrumenata.
Rog: Pa, sakupit ćemo ih.
Tomislav Papac, 4. razred PŠL
Ova web stranica koristi kolačiće (eng. cookies) radi pružanja boljeg korisničkog iskustva i funkcionalnosti. Više informacija o tome možete pronaći u Pravilniku o zaštiti podataka.
U školskoj godini 2023./2024. naša škola sudjeluje u dvogodišnjem međunarodnom Erasmus+ projektu ‘Solidarity is About Youth - SAY’/‘p.s. Pokreni solidarnost!’ koji se paralelno održava u Hrvatskoj, Španjolskoj, Sloveniji, Italiji, Francuskoj i Poljskoj. Cilj projekta je obogatiti nastavu građanskog odgoja i obrazovanja, a s učenicima obraditi teme solidarnosti, siromaštva, nejednakosti, diskriminacije, ljudskih prava te suvremene svjetske izazove i to kroz obradu fotografija i pisanje osvrta. Fotografije koje će učenici analizirati prednji su dio razglednice koju će poslati svojim sugrađanima, poput “poruka u boci” s ciljem pokretanja dijaloga o solidarnosti s lokalnom zajednicom - odgovorite im! Tijek projekta možete pratiti na: https://www.fraternity-card.eu/ U Hrvatskoj projekt vodi Centar za mirovne studije, a našoj školi koordinatorica je Ivana Kosko. Projekt je sufinanciran sredstvima Europske Unije iz programa Erasmus+.
RODITELJSKI 1. A PŠL
Roditeljski sastanak 1.a razreda Područne škole održat će se 23. travnja 2024. s početkom u 18 sati u učionici 1.a u Lupoglavu. Razrednica Danijela Knežević
19.04.2024. 13:25
RODITELJSKI 5. RAZREDI
3. roditeljski sastanak 5. razreda održat će se u srijedu, 24. 4. 2024., u 18.50 u blagavaonici škole. Prvi dio roditeljskog sastanka bit će zajednički za sve roditelje učenika 5. razreda. Razrednici
18.04.2024. 14:34
RODITELJSKI ŠESTIH RAZREDA
Roditeljski sastanak šestih razreda održat će se u ponedjeljak, 22. 4. 2024. god. u 18,50h u školskoj blagovaonici. Tema sastanka je organizacija jednodnevnog izleta za učenika na otok Krk. Razrednice
VRLO GLADNA GUSJENICA U 1. A
Kako naučiti dane u tjednu bez muke i stresa? Putem zanimljivog štiva koje učenike poučava o prirodnom fenomenu transformacije gusjenice u leptira, uči djecu dane u tjednu, ali i nazive raznih namirnica i hrane. Učenici 1. a razreda područne škole Lupoglav poslušali su priču „Vrlo gladna gusjenica“ Erica Carlea. Nakon zajedničkog razgovora uslijedio je stvaralački rad. Svaki dan u tjednu nešto se događalo s našom gladnom gusjenicom koja se na kraju priče pretvorila u predivnog lektira. Učenici su ilustrirali dijelove priče koje su izvukli iz čarobnog šešira priča, a svaki ilustrirani dio dobio je i svoj zvučni zapis - svaki učenik čitao je dio priče koji je i ilustrirao. Učenici su se susreli i s izradom digitalne slikovnice u digitalnom alatu Bookcreator, a na svoj su rad jako ponosni kao i njihovi roditelji koji putem linka u svojim domovima čitaju slikovnicu koja je nastala u našoj maloj učionici. Slikovnicu možete pročitati / poslušati i vi! https://read.bookcreator.com/IoWmkxZpgY1tPRBlWzYt_36_5i0ko6oVwez59XdxTZk/V9il-zCfTwSTQBmcXwaGew
ZAHVALJUJEMO TVRTKI MONTING D.O.O. NA VELIKODUŠNOJ DONACIJI ZA
IZRADU SKULPTURE IGRA
U DVORIŠTU NAŠE ŠKOLE.
Hrvatsko knjižničarsko društvo u suradnji s pedagozima, učiteljima i knjižničarima, svake godine izabire najbolje naslove za male knjigoljupce i njihove roditelje. Dosadašnje liste knjiga pogledajte OVDJE.
